Gotovo čitavih pet godina nakon što je nova demokratska vlast u Srbiji obećala “hitno” donošenje novog, reformskog zakona o visokom obrazovanju, ovaj pravni akt naći će se (danas) pred poslanicima republičkog parlamenta. Istina, u međuvremenu je Narodna skupština (18. aprila 2002. godine) donela takozvani prelazni Zakon o univerzitetu kako bi se omogućila autonomija univerziteta i visoko školstvo zaštitilo od pogubnog delovanja dotadašnjeg Zakona ( “Šešeljevog”).
Iako je prelazni Zakon univerzitetima u Srbiji zajamčio slobodu naučnog, odnosno umetničkog i obrazovnog rada i stvaralaštva, pa je u tom smislu bilo moguće unapređivanje i reformisanje nastavnih planova i programa i hvatanje koraka s evropskim procesima u visokom obrazovanju, akademska zajednica je stalno upozoravala državu na hitnost donošenja reformskog zakona. Promene na kormilu vlasti taj proces su znatno usporile, a obaveze koje je Srbija preuzela, potpisujući Bolonjsku deklaraciju, u pogledu reformisanja svog sistema visokog obrazovanja i uključivanja u zajednički evropski obrazovani prostor, više ne trpe odlaganje.
Na to smo, uostalom, upozoreni i ovog maja u Bergenu na konferenciji evropskih ministara nadležnih za oblast visokog obrazovanja. Predlog novog zakona tada je bio spreman da se pred narodnim poslanicima nađe u junu, ali ga je ministar prosvete Slobodan Vuksanović tada povukao, uz obrazloženje da bi ogroman broj poslaničkih amandmana (više od 200) srušilo zakon. Ministar je istovremeno najavio razgovore s poslaničkim grupama i mogućnost “sažimanja” amandmana, prognozirajući da će izgledi da se zakon usvoji s pristojnom većinom glasova biti daleko veći na avgustovskoj sednici parlamenta. Koliko je bio u pravu pokazaće se već od danas.
U svakom slučaju, predlog zakona o visokom obrazovanju donosi mnoštvo novina u naš sistem visokog obrazovanja, zasnovanih na njegovom usklađivanju s evropskim i međunarodnim standardima u ovoj oblasti. Novim zakonom praktično će u Srbiji biti ukinute više škole, odnosno postojeće više škole nastaviće rad, ali bez mogućnosti upisa novih studenata posle školske 2006/2007. godine. Studenti upisani na više škole mogu završiti studije po započetom nastavnom planu i programu najduže dve godine po isteku redovnih studija, ili se opredeliti da studiraju po novom planu i programu ako se škola akredituje i dobije dozvolu za rad kao visokoškolska ustanova kakvu predviđa novi zakon. A on propisuje postojanje univerziteta, fakulteta, odnosno umetničkih akademija u sastavu univerziteta, akademija strukovnih studija, visokih škola i visokih škola strukovnih studija.
Imaćemo dve vrste studija: akademske, koje će studente osposobljavati za razvoj i primenu naučnih, stručnih i umetničkih dostignuća, i strukovne, koje će osposobljavati za primenu znanja i veština potrebnih za uključivanje u radni proces. Predviđena su tri stepena studija: prvi obuhvata osnovne akademske i osnovne strukovne studije, drugi stepen su specijalističke strukovne studije, specijalističke akademske i magistarske akademske, dok treći stepen podrazumeva samo doktorske akademske studije (na fakultetima, umetničkim akademijama i univerzitetima).
Zakon će ozvaničiti i ustanove obavezati na uvođenje evropskog sistema prenosa bodova (ESPB), koji je već zaživeo na nekim fakultetima (naročito na Univerzitetu u Novom Sadu). Tako će svaki studijski predmet dobiti i svoju bodovnu vrednost iskazanu u skladu s ESPB-om, a studenti će tačno znati koliko bodova moraju da sakupe da bi napredovali u studiranju, dok će im, istovremeno, sakupljeni bodovni paket biti priznavan na svim univerzitetima u zemlji i Evropi gde mogu da nastave studije ili studiraju jedan period. Zakon će uvesti i obavezu obaveznog izdavanja dodatka diplomi (po evropskim standardima), koji će svaki diplomirani student dobijati uz diplomu, a sadržaće opis sistema visokog obrazovanja u Republici u vreme stečenog obrazovanja. Takođe u skladu s evropskim standardima, ukinuće se nostrifikacija stranih diploma, a uvešće se priznavanje stranih visokoškolskih isprava i vrednovanje strukovnih studijskih programa (što treba da olakša pokretljivost studenata i stručnjaka na evropskom prostoru) .
Obezbeđivanje kvaliteta visokoškolskih ustanova (kako ih definiše zakon), kao i studijskih programa biće stalna obaveza, a ti će kvaliteti biti stalno proveravani u propisanim rokovima. Dozvolu za rad visokoškolskih ustanova izdaje Ministarstvo prosvete (odnosno nadležni organ AP Vojvodine za ustanove na svojoj teritoriji), ako nacionalni savet za visoko obrazovanje, odnosno njegova komisija za akreditacija i proveru kvaliteta to predloži. Nacionalni savet za visoko obrazovanje obrazuje se kao najviše telo u Republici koje će brinuti o obezbeđivanju razvoja i unapređivanju visokog obrazovanja, utvrđivati standarde i uslove za akreditaciju visokoškolskih ustanova, studijskih programa, davati mišljenje o politici upisa studenata, pratiti usklađivanje našeg visokog obrazovanja s evropskim i međunarodnim standardima...
Osnivači visokoškolskih ustanova u Srbiji mogu da budu Republika Srbija, AP Vojvodina, pravna i fizička lica u skladu sa zakonom. Za državne fakultete i strukovne škole upisnu kvotu i dalje će odobravati nadležni državni organi. Država će obezbeđivati i novac za rad ovih ustanova, ali im je omogućeno da i same prihoduju od školarina, usluga, donacija... Zanimljivo je da je predlogom zakona predviđeno da dozvolu za rad može dobiti samo ona visokoškolska ustanova koja ima najmanje 60 odsto nastavnika u radnom odnosu s punim radnim vremenom (na umetničkim akademijama i visokim školama ne manje od 50 odsto nastavnika mora biti u ovom statusu).
Organi poslovođenja biće: rektor na univerzitetu, dekan na fakultetu, predsednik na akademiji strukovnih studija i direktor na visokoj školi i na visokoj školi strukovnih studija.
Najviši organ upravljanja ostaju saveti, kao najviši stručni organ na univerzitetu se uvodi senat, dok na fakultetima i umetničkim akademijama ostaju nastavno-naučna, odnosno nastavno-umetnička veća. Kao organ studentskog organizovanja i odlučivanja uvodi se studentski parlament.
Vojvodina u zakonu
Pošto se još proletos, amandmanima Skupštine Vojvodine na prvi predlog zakona o visokom obrazovanju koji je usvojila Vlada Srbije, Pokrajina Vojvodina izborila da ovim zakonom budu obuhvaćeni svi poslovi u oblasti visokog obrazovanja povereni joj omnibus-zakonom, u predlogu zakona koji će se danas naći pred poslanicima Skupštine Srbije ove nadležnosti APV pobrojane su u posebnom, 17. poglavlju, pod nazivom “Poveravanje poslova APV”.
Član 108 tako kaže da AP Vojvodina preko svojih organa, a u saradnji s Ministarstvom prosvete, obavlja, kao poverene, poslove obuhvaćene u ukupno 11 članova zakona. To su, između ostalog, osnivanje kao i ukidanje visokoškolskih ustanova, odlučivanje o promeni naziva i sedišta ustanova, utvrđivanje upisne kvote za fakultete i strukovne škole čiji je osnivač, inspekcijski nadzor... Takođe, u nacionalni savet visokog obrazovanja, pored dva člana koje predloži Vlada Srbije, biraće se i jedan član na predlog nadležnih organa Vojvodine.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare