Sreda, 21.02.2007.

16:41

Uloga moje porodice u ekološkoj revoluciji

Podrazumevana plava slika

EcomanEcomanMeni kontakt sa prirodom nikada nije baš naročito prijao no, ironijom sudbine, usred prirode živim evo već punu deceniju. Od svih stvari u prirodi najviše mrzim polen na koji sam alergičan, pa kad vinogradi procvetaju hoću načisto da se ugušim, a od životinja najgore mrzim komarce, zato što mi noću ne daju da spavam i ptičice pevačice, zato što se na sabajle okupe pod mojim prozorom pa se dernjaju kao manijaci i bude me. Sa glodarima, koji su mi osobito odvratni, imam kontakt samo kada Anđelinadonese pacova zadavljenog u moju čast i ponosno mi ga položi pred noge. Najgore je kad se primopredaja plena dogodi u dnevnoj sobi. Međutim, dojma sam da nabrojanim vrstama kojima želim sve najgore uopšte ne preti izumiranje.

Ipak, uprkos opisanim osećanjima koje gajim prema određenim prirodnim pojavama, nekim čudom sam se izvrgnuo u aktivnog trudbenika očuvanja životne sredine. Tako sam uspeo da zaključim da je ekološki put u budućnost trnovit: ponekad skup, skoro uvek zametan, ali uzbudljiv i neizbežan. No, što se mora, nije teško. Da bi se obezbedila kakva-takva budućnost potrebno je promeniti mnoge navike i sprovesti u delo mnogobrojne velike i mele projekte koji se ponekad, kako ćemo imati prilike da vidimo, okončaju fijaskom.

dalje

B92 Blog

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: