Šta je Koštunica napisao za Obraz

Aktuelni premijer Srbije, tada lider opozicione DSS, u tekstu "Srpski narod na raskršću", objavljenom u listu Obraz, preteči Otočastvenog pokreta Obraz, doveo je u pitanje Dejtonski sporazum, za koji je naveo da se njime zapravo posredno nagrađuje najveće osvajanje i etničko čišćenje od izbijanja rata u Jugoslaviji, odnosno progon Srba iz Krajine, zapadne Bosne i Sarajeva.

Koštunica je u tekstu "Srpski narod na raskršću", objavljenom u listu Obraz, preteči Otočastvenog pokreta Obraz, doveo u pitanje Dejtonski sporazum, za koji je naveo da se njime zapravo posredno nagrađuje najveće osvajanje i etničko čišćenje od izbijanja rata u Jugoslaviji, odnosno progon Srba iz Krajine, zapadne Bosne i Sarajeva.

"Kada se govori o jugoslovenskoj zabludi, treba imati na umu pre svega prvu Jugoslaviju koje je ne bi bilo bez srpskog učesća u ratu, ogromnih ljudskih žrtava i jos većeg moralnog kredita sa kojim je Srbija izasla iz tog rata. Jugoslovenska zabluda sastojala se u tome sto su Srbi, odričući se u prvoj Jugoslaviji i svog imena i svojih nacionalnih simbola, poverovali da ta država predstavlja trajno rešenje srpskog nacionalnog pitanja, dok je za druge narode (Hrvate, a kasnije i Slovence) ta država predstavljala samo prolaznu pojavu na putu ka sopstvenoj drzavi" piše Koštunica.

On iznosi stav da je komunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji funkcionisala na principu "slaba Srbija, jaka Jugoslavija". "Srpska nacionalna ideja dovedena je u pitanje i komunističkim nasiljem, koje je međunarodna zajednica, tačnije rečeno Zapad, dva puta prolasio legitimnim. Zapad je prvi put politički i moralno opravdao komunističko nasilje 1945, a drugi put 1991. kada je po svaku cenu stao na branik unutrašnjih granica Jugoslavije, proglasavajući da su granice komunističkih republika Jugoslavije starije od same Jugoslavije stvorene posle Prvog svetskog rata. Osnovna zamisao unutrašnjih granica druge Jugoslavije bila je da se Srbija učini manjom nego sto jeste, a druge republike učine većim nego sto one stvarno jesu. Sve to je bilo u skladu sa vladajućim, premda neproklamovanim geslom druge Jugoslavije: Slaba Srbija, jaka Jugoslavija" piše
Kostunica.

"Nasilje Zapada nije se ispoljilo samo u kažnjavanju celog naroda, a pogotovo njegovih sasvim nedužnih delova, dece, starih, bolesnih, vrhunac tog nasilja došao je sa zločinačkim bombardovanjem Srba u Bosni, kojim je savez SAD s muslimansko-hrvatskom koalicijom u Bosni postao javna i neporeciva činjenica. Na osnovu tog najvišeg stupnja nasilja pripremljen je i plan, koji su svi, pa i Srbi, morali da prihvate. Taj 'mirovni plan', Dejtonski sporazum, nudi Srbima mir bez pravde", napisao je Koštunica.

On je optužio tadašnje vlasti u Srbiji da su bez reči otpora prihvatile progon Srba, a Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku nazvao je neprijateljskim državama. "Vlast u Srbiji prihvatila je da još više Srba ostane osuđeno na život u tuđoj, neprijateljskoj državi, BiH. Da stvari budu još gore, muslimansko-hrvatski deo BiH povezan je formalno s drugom neprijateljskom državom, Hrvatskom. Istovremeno, Srbi preko Drine, u BiH, ne mogu biti ni u kakvoj čvršćoj sadržajnijoj vezi sa Srbijom", naveo je Koštunica 1996, godinu dana posle Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Tekst, objavljen 1996. godine, u celosti možete pročitati ovde.