Sreda, 17.08.2005.

14:53

Srbija se vraća u prošlost

Oslobađanje Miloševićevog sina podstaklo je optužbe da se Srbija vraća u prošlost

Autor: Jovana Gec

Default images

To je bilo previše. Vest o povlačenju optužnice protiv Miloševićevog sina ostavila je Snežanu Sinadinović bez reči.

„Izgubila sam svaku nadu”, kaže 30‑godišnji psiholog. „Ne bih se iznenadila kada bi Milošević ponovo došao na vlast.”

Njeno razočaranje dele mnogi stanovnici Srbije. Oni optužuju premijera Vojislava Koštunicu da pokušava da omogući povratak starog sistema – pet godina nakon što je diktator svrgnut sa vlasti.

Kritičari navode pogoršane odnose sa susedima i povratak nacionalističke retorike među političarima i u medijima kao primere koji pokazuju povratak Srbije u prošlost.

Oni tvrde da sudije, pripadnici policije i političari iz Miloševićevog perioda dobijaju sve veći uticaj, dok su reformisti, koji su ga svrgnuli s vlasti 2000, sve više marginalizovani.

Nezavisni i liberalni mediji, nacionalne manjine i organizacije za ljudska prava – proganjani za vreme Miloševića – sada tvrde da ponovo osećaju pritisak ekstremnih snaga koje su dominirale zemljom za vreme vladavine bivšeg predsednika.

Ipak, liberalne Srbe je najviše razljutila činjenica da je Marko Milošević prošle nedelje oslobođen optužbe da je pretio i zlostavljao političke protivnike svog oca.

„Ova vlada mora da padne zbog oslobađanja Miloševićeve porodice od odgovornosti”, kaže Aleksandar Vlahović, bivši ministar za privatizaciju u prvoj vladi nakon Miloševićeve vladavine.

„Koštuničina vlada će ostati zabeležena u istoriji kao vlada koja je obnovila Miloševićev režim”, kaže on.

Vlahović je bio saveznik Zorana Đinđića, prvog demokratskog i prozapadnog premijera Srbije nakon Drugog svetskog rata, koga su pre dve godine ubili pripadnici paramilitarnih jedinica bliskih Miloševiću.

Đinđić je predvodio ustanak koji je doveo do Miloševićevog pada 2000, a potom ga je, godinu dana kasnije, poslao u Hag kako bi se suočio sa optužbom za genocid izvršen za vreme balkanskih ratova tokom devedesetih godina prošlog veka.

Đinđićeva reformska vlada se raspala nakon njegovog ubistva, što je omogućilo promenu kursa. Koštuničina konzervativna vlada preuzela je vođstvo nad zemljom početkom 2004, stvarajući savez sa Miloševićevom Socijalističkom partijom Srbije.

Kritičari tvrde da je Koštunica sklopio „pakt sa đavolom” koji ga je prinudio da napravi određene ustupke, među kojima su zadržavanje Miloševićevih ljudi na ključnim položajima i povlačenje naloga za hapšenje Miloševićevog sina i žene.

Neki od njih, poput Čedomira Jovanovića, bivšeg potpredsednika vlade, optužuju Koštunicu, Crkvu i konzervativnu intelektualnu elitu da sprovode „restauraciju Miloševićevog sistema vrednosti, suprotstavljajući se svima onima koji žele modernu i demokratsku Srbiju.”

„Situacija je čak složenija nego za vreme Miloševića”, kaže Veran Matić, direktor B92, vodeće nezavisne televizijske i radio stanice u Srbiji. „Svet sada smatra da je vlast u Srbiji demokratska, ali se upravo sada odvija rehabilitacija svih ključnih stubova Miloševićevog režima.”

Matić tvrdi da su se B92 i njeno osoblje suočili sa pretnjama nalik onima koje su dobijali za vreme Miloševićeve vladavine, uključujući preteća pisma i pritisak od strane nacionalistički nastrojenih političara, koji su ovu mrežu proglasili antisrpskom.

„To je sve deo aktuelne socijalne i političke atmosfere u Srbiji”, izjavio je Matić za AP.

Koštunica odbacuje ove optužbe, tvrdeći da je vlada otvorila vrata za pregovore o pristupanju Evropskoj uniji i omogućila dobrovoljnu predaju desetorice osumnjičenih za ratne zločine Haškom tribunalu.

Koštunica je u nedelju izjavio da evropska integracija predstavlja najvažniji prioritet i da je „od najveće važnosti” da pregovori sa EU započnu petog oktobra ove godine – na petu godišnjicu Miloševićevog odlaska sa vlasti.

Srbija se suočava sa brojnim izazovima na putu ka Evropskoj uniji. Među njima su međunarodni zahtevi za predaju preostalih optuženika za ratne zločine, nekontrolisana korupcija, ekonomski problemi, rastući politički pritisak nacionalista i loši odnosi sa susedima.

Tokom poslednjih nekoliko meseci, odnos između Srbije i Crne Gore se znatno pogoršao, kao i odnos sa Makedonijom – tradicionalnim saveznikom sa juga.

U oba slučaja, u centru sukoba se nalazi Srpska pravoslavna crkva. Predstavnici crkve su u Crnoj Gori sagradili metalnu crkvu na verskoj lokaciji bez konsultacija sa vlastima, dok je zatvaranje predvodnika Srpske pravoslavne crkve u Makedoniji dovelo do krize u odnosima između dve zemlje.

Mediji i političari su podsticali tenzije, dodajući ulje na vatru na način koji zloslutno podseća na zbivanja neposredno pre jugoslovenskih ratova.

Beograd je u međuvremenu razmenio optužbe sa Hrvatskom u pogledu zajedničke ratne prošlosti, dok su nacionalisti održali masovan skup u Beogradu – kome je prisustvovao i Patrijarh srpski Pavle – prkosno proglašavajući Srbe za najveće žrtve proteklih sukoba.

Bivši reformistički ministar spoljnih poslova Goran Svilanović upozorava da dobri odnosi sa susedima predstavljaju ključ za evropsku integraciju Srbije.

Svilanović je situaciju nazvao „veoma ozbiljnom”, optužujući političare za propagiranje „novog nacionalizma” i pokušaj pretvaranja Srbije u „regionalnog hegemona” po Miloševićevom receptu.

Sinadinovićeva, po profesiji psiholog, misli da se ne može mnogo učiniti.

„Sve je isto, samo njega (Miloševića) nema”, kaže ona.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Podeli: