Nedelja, 07.11.2004.

16:25

Amerika će biti sve više podeljena zemlja

Piše: Vilijam Montgomeri

Default images

Džon Keri je izgubio izbore zato što je predsednik Buš bio uspešan u definisanju onog što je bilo ključno za ove izbore. Pre svega uspeo je da ubedi Amerikance da i dalje budu izrazito zabrinuti zbog pretnje terorizma (uprkos činjenice da za oko tri godine u Sjedinjenim Državama nije bilo terorističkih akata), a bio je uspešan i u povezivanju rata u Iraku s terorizmom. Čitavih 42 odsto Amerikanaca izjavilo je da su to najvažnija pitanja za njih. To je Kerija dovelo u poziciju u kojoj nije mogao pobediti, pošto nije smeo da dozvoli da izgleda mek prema terorizmu, ali nikad nije mogao da ubedi birače da je tom pitanju ili Iraku bio jednako posvećen kao i predsednik. Delovao je neodlučno, kolebljivo i to mu je nanelo veliku štetu. Predsednik je bio fokusiran na ova pitanja kao laser i nikad nije vrludao u svojim gledištima ili oko izvesnosti svojih ciljeva.

Republikanci takođe zaslužuju veliku pohvalu za njihovu kampanju "izađite da glasate" koja je bila masovna i koja je efikasno parirala velikim naporima demokrata. Oni su se posebno i delotvorno usredsredili na evangelističke, religiozne birače koji su na izborima 2000. ostali kod kuće i izveli ih u gomilama. To je bio jedan od ključnih razloga za njihovu pobedu.

Za demokrate je ovo bio gorak poraz, tim više što su prvi izveštaji o velikom odzivu birača podgrejali njihove nade da će to koristiti njihovom kandidatu kao što se to tradicionalno događalo s njihovom strankom. Ta partija će sada morati da prođe kroz bolnu analizu razloga zbog kojih su izgubili i šta treba uraditi s tim u vezi. Jedna od glavnih poruka izbora je da su republikanci zadobili punu kontrolu nad pitanjima "porodičnih vrednosti, vere i moralnih tema". Ankete o izlasku birača pokazale su da je čitava jedna petina Amerikanaca smatrala da je ovo pitanje "najvažnije" u odlučivanju kome će dati svoj glas i više od 80 odsto njih glasalo je za predsednika Buša. Zaprepašćujuća četvrtina biračkog tela identifikovala je sebe kao belce, evangeliste i "ponovo rođene" hrišćane koji su najvećim delom glasali za predsednika Buša i Republikansku partiju.

Iako je Džon Keri rimokatolik, za njegovog protivnika glasalo je još više katolika. To je u velikom kontrastu s izbornim pobedama demokrata Bila Klintona i Džimija Kartera koji su dobili podršku upravo iz tabora evangelista. Ova fundamentalna promena odanosti izuzetno je važna za obe partije. Jedan od zaključaka mogao bi da bude i to da se američko društvo pomerilo prema desnici i da demokrate više nemaju uobičajenu numeričku prednost nad republikancima. Oni će morati da razmisle dugo i dobro o tome kakvu poruku i viziju žele da njihova partija projektuje u budućnosti.

Dok se demokrate budu suočavali s ovim realnostima, oni će takođe morati da traže osobu ili osobe koje će ih voditi i pomoći im da oblikuju svoj imidž u budućnosti. Tu ima mnogo kandidata, uključujući nekoliko guvernera. Ipak, dva očigledna izbora su senator Hilari Rodam Klinton i Džon Edvards, nedavni kandidat za potpredsednika. Hilari je prema svemu obavila veoma dobar posao kao senator i pridobila mnoge Njujorčane (njena izborna jedinica) koji su na početku bili skeptični prema njoj. Pokazala se kao odličan sakupljač sredstava (fundraiser) za partiju i veoma elokventna u odnosima s javnošću. U isto vreme, uvek je postojao značajan procenat stanovništva koji je prema njoj gajio izuzetno antagonistička osećanja. To se ne može lako odbaciti. Nju pored toga očekuje kampanja za reizbor u Senat 2006. i republikanci će učiniti sve što mogu da je poraze ili, što je možda još važnije, prinude da u toj kampanji zauzme pozicije i da izjave koje bi joj mogle nauditi na predsedničkim izborima 2008. Džon Edvards ima sopstvene solidne reference i pored toga dolazi s Juga, baze dva poslednja uspešna demokratska predsednika. Zanimljivo je primetiti, međutim, da je on bio potpuno nesposoban da obezbedi pobede demokrata na Jugu, čak i u njegovoj državi.

Iako se predsednik Buš u svom pobedničkom govoru obratio svim Amerikancima s željom da ih ujedini, nije mnogo verovatno da će se to dogoditi. Jer, kao što je to u svojoj poruci rekao potpredsednik (Čejni), "predsednik je govorio otvoreno o jasnom dnevnom redu za budućnost ove nacije, a nacija je odgovorila tako što mu je dala mandat". Osim toga, izvesno je da će religiozna desnica koja veruje da je omogućila pobedu zahtevati više akcije u pitanjima koja su njena preokupacija, kao što su pokreti za zabranu abortusa, brakova između pripadnika istog pola i genetska istraživanja. S ubedljivijim većinama u Kongresu, može se očekivati da će republikanci svoj dnevni red forsirati daleko aktivnije nego ranije. Vredno je primetiti da su senatori Demokratske stranke koji su poraženi ili su se povukli uglavnom bili smatrani umerenima, dok njihove republikanske zamene dolaze iz konzervativnijeg dela Republikanske stranke. To znači da je Senat sada još više podeljen na levo-desne tabore s još manje umerenih u centru koji bi mogli da rade na potencijalnim kopromisima. To bi trebalo da oteža konsensus o bilo kojem zakonu.

Presuđujuće bojno polje, međutim, biće Vrhovni sud. Naširoko se predviđa da će biti potrebno ispuniti nekoliko upražnjenih mesta i da će predsednik svakako učiniti najviše što može da nominuje i potvrdi sudije koje će podržavati njegove stavove o ovim kritičnim pitanjima. Veliki deo njegovog izbornog tela tvrdo će forsirati da se preinače ranije odluke Vrhovnog suda kojima su, na primer, dozvoljeni abortusi i zalagaće se za sve potencijalne kandidate koji podržavaju ove pozicije. Mogu se očekivati velike bitke za konfirmaciju u Senatu kada se ovo bude događalo. Republikanska većina nije dovoljna da razbije bilo koju odluku demokrata da blokiraju neki zakon ili nominaciju koje izaberu, mada će ovakav put imati negativne konsekvence za demokrate na budućim izborima ukoliko ne budu veoma pažljivi i veoma jasni u obraćanju javnosti.

Neposredni zadatak za predsednika Buša je da napravi fundamentalne odluke u izboru sastava svog kabineta za drugi mandat. Dugo se već smatra da će državni sekretar Pauel otići nakon prvog mandata, mada je u poslednje vreme bilo suprotnih mišljenja. Očekuje se da svoje položaje napuste i vrhovni tužilac Eškroft i sekretar za nacionalnu bezbednost Ridž. Bilo je takođe glasina, mada s manje izvesnosti, da će otići i ministar odbrane Ramsfeld. Predsednikov izbor u popupnjavanju ovih mesta daće pravi uvid o pravcu kojim će se kretati njegov drugi mandat i hoće li se jaz između Sjedinjenih Država i mnogih njihovih tradicionalnih prijatelja i saveznika nastaviti da širi ili sužava.

Predsednik je odlučio da svoje predsednikovanje obeleži ratom protiv terorizma i ratom u Iraku. Kako će ga prosuditi istorija velikim delom će zavisiti od onoga što se sada događa u Iraku. Čak će i njegov uspeh ili neuspeh u Iraku na kraju u velikoj meri uticati na njegove mogućnosti da sprovodi druga pitanja iz svog političkog programa. Rat je imao ogroman negativni uticaj na budžet SAD i svakako će dovesti do povećanih budžetskih restrikcija u gotovo svim oblastima, uključujući pomoć inostranstvu. Pored toga, nastaviće da rastu pritisci da se smanji prisustvo naših trupa u drugim delovima sveta, kao što je Balkan, da bismo se usredsredili na Irak i Avganistan. Za Republikansku partiju iračko pitanje mora biti kao mač koji stoji iznad njihovih glava. Ako se, kao što mnogi kritičari predviđaju, rat nastavi i mi budemo zaglibljeni kao u Vijetnamu, to će imati ogromne negativne implikacije za Republikansku partiju na izborima za Predstavnički dom i Senat 2006, a potom i na predsedničkim izborima 2008.

Takođe ne možemo zaboraviti da uprkos tome što su predsednik i njegova partija zadobili odlučujuću pobedu, u Sjedinjenim Državama i dalje ostaju duboke podele. Visoki odziv birača na izborima dogodio se upravo zato što je podela između dve strane bila tako velika. Pošteno je reći da ta podela nije bila samo oko toga kakve izbore treba da napravi Amerika, već daleko više oko toga kakva zemlja ona treba da bude. Pobeda republikanaca, zasnovana na fundamentalističkijoj, religioznijoj i konzervativnijoj orijentaciji, koja je protiv abortusa i protiv homoseksualaca, ohrabriće ove grupe da promovišu svoje interese i ciljeve s još više žara. A to će, za uzvrat, dovesti do bitaka na svakom nivou vlasti i u sudovima, od lokalnih nivoa do Vrhovnog suda. Kad se sve sabere, Amerika će tokom sledeće četiri godine biti sve uzavrelija i partijski sve više podeljena zemlja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: