Sreda, 23.02.2005.

18:25

Medicinski otpad

Medicinski otpad potiče od sredstava i materijala koji se koriste u dijagnostici ili tokom lečenja pacijenata. Opasni medicinski otpad se deli na infektivni, hemijski, radioaktivni. Objašnjava: prim. dr Bogoljub Peruničić, specijalista medicine rada, klinički toksikolog, Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu KCS

Default images

Infektivni otpad je onaj koji u sebi sadrži klice, odnosno agense koji mogu dovesti do pojave različitih vrsta zaraznih oboljenja. Jednim delom ovaj otpad potiče iz laboratorija gde se vrše razna zasejavanja bakterija, virusa i kultura tkiva, odakle se može proširiti na okolinu. Drugi deo se odnosi na ono što bolesni ljudi nose sa sobom od infektivnih oboljenja. Posebno su značajni oni agensi koji se nalaze u krvi i derivatima krvi: prvenstveno se misli na viruse hepatitisa B i C i na virus HIV (koji je, srećom, izuzetno osetljiv i teško preživljava u spoljašnjoj sredini).

Hemijski toksični otpad može da potiče direktno od hemikalija koje se koriste u bolnicama (organski rastvarači, kiseline, baze, razne vrste reagenasa) i koji u odrđenim količinama mogu da deluju toksično. Tu spadaju i lekovi o kojima se retko razmišlja kao o potencijalno vrlo opasnom otpadu, jer je odlaganje i uništenje  neiskorišćenih lekova i lekova kojima je prošao rok upotrebe izuzetno veliki problem.

Najmanju opasnost, kod nas, predstavlja radioaktivni otpad, odnosno zagađenje koje proizilazi iz korišćenja izvora zračenja. Ovaj segment je kod nas najbolje zakonski regulisan jer se nalazi pod jurisdikcijom Međunarodne agencije za nuklearnu energiju.

Dioksin, jedan od najjačih poznatih toksina, nastaje u trenutku kada hlor dođe u kontakt sa odgovarajućim organskim materijama, prilikom sagorevanjem PVC-a na neadekvatnoj temperaturi. PVC plastika je izuzetno mnogo zastupljena u bolnicama, pa je potrebno da ona na pravi način bude skladištena, ili da se, kad god je to moguće, ne pojavljuje u upotrebi. Inače, dozvoljen dnevni unos dioksina koji preporučuje Američka agencija za zaštitu životne sredine je 0,01 pikogram. To je jedna kap dioksina u 60.000 cisterni vode. Treba imati na umu i činjenicu je dioksin, kada se jednom stvori, praktično neuništiv.

U svetu je izričito regulisano da se moraju spaliti uzorci organa i tkiva koji su uzeti iz organizma. Na žalost, kod nas to nije na pravi način rešeno, kao što nije na pravi način rešeno ni šta se radi sa drugim vrstama patološkog otpada, što predstavlja veliki problem.

U zemljama u tranziciji u kojima ima dosta siromašnih i beskućnika, kao i dosta ljudi koji pretražuju kontejnere i deponije tražeći sekundarne sirovine ili čak i hranu, postoji mnolgo veći rizik od zaraza i trovanja medicinskim otpadom nego u onim zemljama u kojima postoji organizovana klasifikacija smeća i njegovo kvalitetno recikliranje, skladištenje, uništavanje.

Izvor: "Zdrav život"

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Podeli: