Četvrtak, 25.08.2005.

11:57

Novi svetski neredak

Stručnjaci za spoljnu politiku su obično trošili skoro sve svoje vreme razmišljajući o državama u svetu koje su najmoćnije i kako one planiraju da čuvaju ili prošire svoj uticaj. No, sada se oni sve više usredsređuju na najslabije države. Zašto?

Autor: Božidar Nikolić

Default images

Ima mišljenja da se u najslabijim državama zbivaju najveće nevolje ovog sveta ili makar iz njih potiču. Međunarodna zajednica mora da se potrudi da učvrsti tzv. "propale države", kako bi se, uistinu, borila protiv teroizma i ostalih izazova u svetu, kažu zastupnici takvog mišljenja. U strategiji nacionalne bezbednosti Sjedinjenih Američkih Država iz 2002, zaključeno je da su za najmoćniju silu sveta sada manja pretnja konkurentske džave, a više one koje propadaju. To se smatra velikim zaokretom u stavu SAD, čiju su spoljnu politiku tokom proteklog veka karakterisali sukobi sa moćnim državama poput Nemačke, Japana i Sovjetskog Saveza.

No, SAD nisu usamljene u takvoj dijagnozi problema. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan je upozorio da će "zanemarivanje propalih država stvoriti problem koji će nam se u jednom trenutku obiti o glavu". Predsednik Francuske Žak Širak je govorio o "pretnji koju propale države predstavljaju po ravnotežu u svetu". Političari u svetu, nekada zabrinuti zbog onih koji su gomilali moć u svetu, sada su zabrinuti zbog njenog odsustva u nekim delovima međunarodne zajednice.

Popale države su načinile izuzetno putešestvije od periferije do samog centra svetske politike. Tokom decenija hladnog rata, propadanje pojedinih država je sagledavano kroz sukob supersila SAD i SSSR i retko je tretirano kao opasnost sama po sebi. Potom su se u 1990-tim "propalim državama" umnogome bavili aktivisti za prava čoveka i humanitarne oganizacije, mada su one počele da privlače i pažnju SAD, koje su predvodile oružane intervencije u Somaliji, na Haitiju, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu i Metohiji. Pa i tada za tzv. spoljnopolitičke realiste su "popale države" i problemi koje su one predstavljale bili tek odvlačenje pažnje od geopolitičkih pitanja iz "teške kategorije".

Afrika najugroženija

NAJRANJIVIJA: Obala slonovaèe
Sada se, međutim, svi izgleda brinu za "propale države". Opasan izvoz iz njih, bili to međunarodni teroristi, gospodari droge ili arsenali oružja, teme su beskrajnih diskusija i zabrinutosti. Koliko je država u svetu u opasnosti da budu poglašene za propale? Svetska banka je procenila da je "pod pritiskom 30 zemalja sa niskim prihodima", dok je britansko ministarstvo za međunarodni razvoj označilo kao zabrinjavajuće 46 "krhkih" zemalja. U izveštaju američke Centralne obaveštajne agencije govori se o 20 takvih država.

Vašingtonski časopis Foreign Plicy (FP) i tamošnja istraživačka institucija Fond za mir (FfP) su upravo objavili prvi "Indeks propalih država", koji su upućeni odmah nazvali "izvanrednim izvorom" i solidnim materijalom za bilo koga zainteresovanog za ovaj fenomen. Koristeći 12 socijalnih, ekonomskih, političkih i vojnih pokazatelja, autori su rangirali 60 zemalja u pogledu njihove ranjivosti od nasilnih unutrašnjih sukoba. FfP je naveo još daljih 16 "slabih i propadajućih" država.

Indeks koji su te dve institucije dobile prikazuje novi svetski nered u 21. veku i pokazuje da je problem slabih i propadajućih država mnogo ozbiljniji nego što se generalno mislilo. Naime, u nesigurnim državama širom sveta živi oko dve milijarde ljudi i oni su u različitoj meri izloženi raspostranjenom unutrašnjem sukobu. Autori Indeksa smatraju da je 10 najugroženijih zemalja već jasno pokazalo jasne znake propadanja države. Obala slonovače, presečena građanskim ratom na pola, je najranjivija pred opasnošću dezintegracije. Ukoliko bi se mirovne snage UN povukle iz nje, ta zapadnoafrička država bi, verovatno, potpuno propala. Njen ukupan skor je 106.

Zatim slede Demokratska republika Kongo (bivši Zair), Sudan, Irak, Somalija, Sijera Leone, Čad, Jemen, Liberija i Haiti. U Indeksu su navedene i države čija je ranjivost manje vidljiva poput Bangladeša (17.), Gvatemale (31.), Egipta (38.), Saudijske Arabije (45.) i Ruske federacije (59.).

Najviše je slabih država u Africi, ali one postoje i u Aziji, Istočnoj Evropi, 10 ih je u Latinskoj Americi, a ima ih i na Bliskom istoku. Sedam od 10 najslabijih država je u Africi. Neke od njih, poput Liberije, DR Konga i Sijera Leonea su prošle kroz velike građanske ratove. Oružani sukobi još besne u NR Kongu. Sudan je usred onoga što neki posmatrači nazivaju genocidom koji arapske milicije čine nad afričkim stanovništvom u pokrajini Darfur. I ono što najviše zabrinjava jeste da je, prema analitičarima FP i FfP, sve manje nade da će najmoćnije države na kontinentu, Južna Afrika i Nigerija, uspeti da pomognu uspostavljanju delotvornih državnih struktura u regionu.

Luka nestabilnosti

Ovo istraživanje se bavi i tzv. "lukom nestabilnosti", izraz koji se do 1970-ih upotrebljavao za "muslimanski polumesec" koji se pružao od Avganistana do država sa pretežno muslimanskim stanovništvom koje su nastale na jugu bivšeg SSSR. Proizlazi, međutim, da geografska raspoređenost slabih država govori o potezu od Moskve do Meksiko sitija, i o luku koji nije ograničen samo na svet Islama.

Istraživači su u svom radu koristili 12 pokazatelja koji su, po njima, najjasnija upozorenja da se radi o propaloj državi. U većini najrizičnijih država utvrđena su nepoželjna demografska kretanja, naročito pritisak stanovništva kao uzrok izbegličkog talasa iz inostranstva ili interno raseljenog stanovništva, ekološke nepogode i kršenja prava čoveka.

No, naročito su dva pokazatelja pojavljivala kao najčešći. U gotovo svim zemljama sa Indeksa visoko je plasiran pokazatelj neravnomernog razvoja. To sugeriše da neravnopravnost unutar države - a ne samo siromaštvo - povećava nestabilnost. Slično je sa kriminalizacijom, odnosno delegitimizacijom države, koja se ogleda kada lokalno stanovništvo smatra da su državne institucije korumpirane, nelegitimne ili neefikasne. Tada se ljudi sa svojim pritužbama često okreću opozicionim partijama, gospodarima rata, nacionalistima, sveštenstvu ili pobunjeničkim snagama.

Istraživači iz FP i FfP su svesni da je utvrđivanje znakova propadanja države lakše nego nalaženje rešenja. No, oni poručuju da je nužan prvi korak - ukazivanje gde je država prestala to da bude.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: