Ponedeljak, 29.10.2007.

12:00

Ravi Coltrane

Ako kao dete poznatih roditelja muzičara krenete njihovim stopama mora da ste ili veoma hrabri, ili nedovoljno jaki da se oduprete genetici. Danas jedan od najboljih saksofonista savremenog džeza, Ravi Koltrejn predstavlja još jedan primer starog pravila da iver ne pada daleko od klade. Najstariji sin bračnog para Koltrejn je u džez vode upao tiho, skoro neprimetno. Ravija je domaća publika po prvi put imala priliku da vidi na ovogodišnjem Beogradskom jazz festivalu.

Autor: Razgovarao: Milić Bugarčić

Podrazumevana plava slika

Potičete iz muzičke porodice, vaša majka Alice je svirala klavir i harfu, a otac John naravno saksofon. Kada i zašto ste se odlučili baš za saksofon?

Ravi Koltrejn: Kada potičete iz muzičke porodice, deca ponekad imaju želju da sami pronađu svoj put, u čemu je meni i mojoj braći dosta pomogla majka koja nam je dala slobodu da biramo koju ćemo muziku slušati, da li ćemo biti muzičari ili nešto drugo sto nam je odgovaralo. Kroz gimnaziju sam svirao klarinet, ali nisam slušao džez, već R&B, rock i slično. Dosta vremena je prošlo pre nego sto sam počeo da slušam džez, improvizovanu muziku koju nisam dovoljno razumeo kad sam bio mlađi. Počeo sam da se interesujem za saksofon tek sa 19. godina.

Na poslednjem albumu vaše majke Alis (Alice) ste ne samo svirali, već i producirali. Taj album joj je ujedno bio i poslednji pre nego sto je preminula početkom ove godine. Koliko je za vas bilo važno da dobijete priliku da radite sa njom?

Ravi Koltrejn: To je verovatno bila najvažnija stvar koju sam ikada uradio u muzici. Majka mi je u mnogo čemu bila sve, moj jedini roditelj, neko ko me je bodrio kroz ceo život. Velika mi je čast sto sam imao tu priliku da je na neki način nateram da izda album posle skoro 30 godina. Nju nije zanimalo da se vrati profesionalnom izdavanju muzike, ali je i u godinama kada ništa nije izdavala ili imala javne nastupe uvek bila posvećena muzici na neki način. Godinama sam je molio da dođe u studio da snimi nešto, i veoma mi je drago da je na kraju i pristala. Njen album “Translinear Light” je i dalje moje najveće muzičko dostignuće.
Dobili ste ime po još jednom legendarnom muzičaru, ocu Nore Džouns (Norah Jones) , indijskom kompozitoru i sitaristi Ravi Šankaru. Čija je to bila ideja?

Ravi Koltrejn: Moja nije! Moj otac je bio njegov veliki obožavalac. Imao sam priliku nekoliko puta da ga vidim, čak sam proveo nekoliko dana kod njega u Nju Delhiju, a poslednji put pre nekoliko dana ovde u Nju Jorku.

Da li ste pričali o tome da možda snimite nešto zajedno?

Ravi Koltrejn: Nismo, on je 87-godišnja legenda indijske tradicionalne muzike, a ja običan saksofonista iz Bruklina, naši svetovi su potpuno različiti. Voleo bih, ali odluka bi bila na njemu.

Do sad ste izdali 4 solo albuma, prvi 1998 “Moving Pictures”, kad ste imali 33 godine. Zašto ste toliko dugo čekali da izdate svoj prvi album?

Ravi Koltrejn: Imao sam 21. godinu kada sam počeo da se školujem za saksofonistu. U današnje vreme svako može da izda album, a ja nisam hteo da žurim. Cilj mi je bio da učim, da stičem iskustvo, koje sam i dobio svirajući sa sjajnim muzičarima poput Elvina Džounsa (Elvin Jones), Kenija Gareta (Kenny Garretta), Rašid Alija (Rashied Ali). Imao sam priliku da sviram sa muzičarima koji su uticali na mene, pored kojih sam mogao da sazrem muzički. Nisam hteo to da ostavim samo da bih se koncentrisao na pravljenje albuma. Svaki mladi muzičar mora kroz to da prođe, tako je u džezu uvek i bilo. U staro doba, Soni Rolins (Sonny Rollins) je svirao sa Čarlijem Parkerom (Charlie Parker), Parker sa Džonom Koltrejnom (John Coltrane), Koltrejn sa Majlsom Dejvisom (Miles Davis) itd. Svi ovi muzičari su učili jedni od drugih i na taj način podizali nivo svoje svirke i kreirali svoj individualni zvuk.
Svirali ste sa mnogim velikanima džeza, da li postoji neko s kim niste, a voleli bi ste da sarađujete?

Ravi Koltrejn: Spomenuo si Ravi Šankara, možda se to desi jednog dana. Iako saksofonisti retko dobijaju priliku da rade zajedno, voleo bih da radim sa Vejnom Šorterom (Wayne Shorter). Za mene je on jedan najboljih (živih) ne samo saksofonista, već muzičara i kompozitora ikada. Njemu bih nosio kofere sa instrumentima, saksofon na popravku, bilo šta samo da dobijem tu priliku da gledam kako svira ili komponuje.

Vas poslednji album “In Flux” je izašao pre dve godine, da li radite na novom i kada ga možemo očekivati?

Ravi Koltrejn: Uvek ima nešto, ali nemam tu potrebu da izdajem album svake godine kao sto je inače slučaj kad je džez u pitanju.

Poslednje pitanje, šta beogradska publika može očekivati od vašeg predstojećeg koncerta?

Ravi Koltrejn: Mogu očekivati dobar koncert! Bend s kojim trenutno radim je na okupu preko 5 godina, a ove godine nismo imali priliku da često nastupamo zajedno, tako da jedva čekam da se predstavimo publici u Beogradu, pogotovo što tu još uvek nismo bili!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Podeli: