Pisem nesto. To me razlikuje od muljatora i bandita, iza kojih ništa neće ostati. Ko se vec danas seća onih od juče? Evo sneak preview:be kind. (Bobane, sod off)
BARBELO, O PSIMA I DECI
Biljana Srbljanović 2007. Mojim drugaricama: samoubicama i ostalim. LICA
Milica Mila Milena
Dragan Drago
Zoran (ponekad Marko) Marko (samo Marko)
Kučkarka Jedan Doktor, dva puta Dve Lutalice, samo jednom
Jedan pas, Drugi pas, Još četiri psa, najmanje
Autor zahteva human tretman životinja u postavci komada. Autor ne insistira na istom principu u odnosu prema ljudima. Takodje ne očekuje nikakvo poštovanje didaskalija.
Radnja se dogadja danas, u tranzicionoj Srbiji. Dole kod mene, u rupi. I okolo.
Jedna mlada žena sedi na zidiću. Puši i plače. (Pa šta onda? I ja stalno plačem).
Mislim da puši džoint. Niko ne zna koliko je tužna. Druga mlada žena, šeta svoga psa. Plače, a ne zna zašto. Jedna nema veze sa drugom. Valjda.
Neki ljudi promiču, svoju decu vraćaju od negde, svoje pse vraćaju iz šetnje. I niko ne plače. A nije da nema zašto.
Fasade su oguljene, fasade i blistaju sjajem novih bogataša, olupane kuće uglavljene izmedju dve sa čuvarima, smeće na ulici, u i oko kontejnera, oko parkiranih skupih automobila sa probnim tablicama, djubretari štrajkuju već nedelju dana, psi su divlji, a ima i rasnih, svi žive zajedno u istoj ulici.
U kojoj ima jedna kuća, jedna klupa i groblje. Šta nam više u životu treba?
dalje
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare