Četvrtak, 17.05.2007.

19:17

Sto me nema.

Podrazumevana plava slika

Pisem nesto. To me razlikuje od muljatora i bandita, iza kojih ništa neće ostati. Ko se vec danas seća onih od juče? Evo sneak preview:be kind. (Bobane, sod off)

BARBELO, O PSIMA I DECI

Biljana Srbljanović
2007.
Mojim drugaricama:
samoubicama
i ostalim.
LICA

Milica
Mila
Milena

Dragan
Drago

Zoran (ponekad Marko)
Marko (samo Marko)

Kučkarka
Jedan Doktor, dva puta
Dve Lutalice, samo jednom

Jedan pas,
Drugi pas,
Još četiri psa,
najmanje

Autor zahteva human tretman životinja u postavci komada.
Autor ne insistira na istom principu u odnosu prema ljudima.
Takodje ne očekuje nikakvo poštovanje didaskalija.

Radnja se dogadja danas, u tranzicionoj Srbiji. Dole kod mene, u rupi. I okolo.

Jedna mlada žena sedi na zidiću. Puši i plače. (Pa šta onda? I ja stalno plačem).

Mislim da puši džoint. Niko ne zna koliko je tužna.
Druga mlada žena, šeta svoga psa. Plače, a ne zna zašto.
Jedna nema veze sa drugom. Valjda.

Neki ljudi promiču, svoju decu vraćaju od negde, svoje pse vraćaju iz šetnje. I niko ne plače.
A nije da nema zašto.

Fasade su oguljene, fasade i blistaju sjajem novih bogataša, olupane kuće uglavljene izmedju dve sa čuvarima, smeće na ulici, u i oko kontejnera, oko parkiranih skupih automobila sa probnim tablicama, djubretari štrajkuju već nedelju dana, psi su divlji, a ima i rasnih, svi žive zajedno u istoj ulici.

U kojoj ima jedna kuća, jedna klupa i groblje.
Šta nam više u životu treba?

dalje

B92 Blog

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: