Duboko u Duši

Petar Mamonov je najbolji glumac, Lungin najbolji režiser. Jedan od glavnih inovatora ruskog savremenog filma snimio je zaista nezaboravan film.

Sjeverno More, 1942 godina, 2. Svjetski Rat - na brodu su mladić Anatolij i njegov kapetan Tihon, prevoze ugalj. Nastiže ih njemački brod pun vojnika. Anatolij moli za spas i na zahtjev komandanta njemaca puca na svog druga. Brod je miniran i dignut u vazduh. Anatolija nalaze monasi koji žive u manastiru na ostrvu.

Prolaze godine...Starac Anatolij je poštovan za pravedan život i pomoć koju pruža ljudima koji dolaze. Ali strašni grijeh ubistva ne pušta starca. Svo to dugo vrijeme što je proveo na ostrvu, proveo je odvojeno od braće i živio u maloj toplani, spavao na uglju... Svaki dan u kolicima vozio je ugalj preko dugačkog i krhkog drvenog mosta. Svaki dan odlazio je daleko u more, plakao i molio Boga za oproštaj. Teret ga nije puštao. Ne može ni da živi ni da umre. Godinama nije mogao da shvati zašto ga je Bog nagradio da zna proslošt, da zna budućnost. Zašto je on taj kad mu duša nije čista? Zašto baš on ima moć da pomaže ljudima? U manastiru Anatolij je "buntovnik" - ne kupa se, samo se umiva, moli se u drugu stranu, svo vrijeme se šali sa braćom... Osjeća da je njegovo vrijeme došlo. Da je blizu kraj. Sebi je od običnog drveta sklepao kovčeg u kojem hoće da bude sahranjen. Bez obzira na sve braća vole Anatolija i prave mu kovčeg koji misle da zaslužuje. U tim trenutcima na ostrvo dolazi admiral ruske flote sa ćerkom, koja je bolesna od kad joj je poginuo muž. Starac je liječi. Admiral mu se zahvaljuje i Anatolij svata da je on Tihon, čovjek koga već decenijama misli da je ubio. Moli ga za oproštaj. Njemu je davno oprošteno... Pred samu smrt starac se kupa, oblači bijelu odjeću i liježe u kovčeg. Moli Boga da mu oprosti za strašni grijeh, grijeh što je sebi ikad dozvolio da pokuša da ubije nekog. Zatvara oči i umire...

Petar Mamonov odglumio je najbolje moguće - nije glumio. Moram reći da je on već skoro dvije decenije odvojen od društva, živi u maloj kući na selu stotinak kilometara od Moskve. Za Lungina je bio savršen za ulogu. Mamonov je stvarno dao dijelić duše ovome filmu. Navodi na razmišljanja o velikom i o malom. O bitnom i nebitnom. O svemu što nas okružuje, o svemu što nam se dešava. Priroda, na kojoj je sniman film je fantastična. Atmosfera čistog i bezgraničnog mora, sumraci i svitanje, surova bijela zima. Jednom riječju - umjetničko dijelo.