Jezik

Nije, međutim, prošlo ni sedam dana, a u istom tom Jutarnjem listu osvanuo je preko cijele stranice naslov: "Zagreb: Bili protiv 'grješke' i 'ne ću' i ostali bez kune za znanstvene radove!"

I sva je sreća da ono što Tomić piše u Hrvatskoj i službeno nije umjetnost, jer bi stari cinik Oscar Wilde opet bio u pravu, tvrdeći kako život oponaša umjetnost.

Što se dogodilo? Dvojica starijih muškaraca, koji su u šturom policijskom izvješću navedeni samo kao J. S. (73) iz Milaša kraj Donjeg Jelenja, po zanimanju profesor emmeritus, i I. P. (60) iz Kotor Varoša, Bosna i Hercegovina, po zanimanju prof. dr., obojica državljani Republike Hrvatske, uhvaćeni su u krivoslovu kada su od Ministarstva znanosti zatražili novčanu potporu za svoje znanstvene radove "Hrvatski pravopisni-pravogovorni priručnik", odnosno "Priručnik za učenje hrvatskog jezika kao stranog", namijenjen strancima koji uče naš jezik.

Kako doznajemo, radi se o Josipu Siliću Zemuncu i Ivi Pranjkoviću zvanom Prenki, dugogodišnjim predavačima na Katedri hrvatskog jezika Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U njihovoj jazbini na Sveučilištu, koja je prema očevicima izgledala kao Stjepan-Babina pećina, pronađena je veća količina slova "j" i "t", što su godinama zagonetno nestajali pri "pogrješkama" u "zadatcima" na Odsjeku za kroatistiku.

Beskrupulozni dvojac, otprije poznat organima gonjenja po svom protivljenju odvojenoj transkripciji glagolskog oblika "ne ću" - a Josip Silić Zemunac i po "Pravopisnom priručniku hrvatskog ili srpskog jezika" iz 1986., kojega je sastavio s pokojnim bossom Vladimirom Anićem zvanim Nećo - glatko je odbijen na natječaju Ministarstva kulture i znanosti kad su recenzenti u njihovim projektima otkrili goleme količine pravopisnih pogrješaka, spremnih za dilanje, predavanje i prepredaju lakovjernim studentima Filozofskog fakulteta. Ukratko, u svojoj odbijenici organi gonjenja su poručili Prenkiju i Zemuncu da se gone u za to predviđene organe. Zajedno sa svojim projektima.

I samo valjda zahvaljujući činjenici da Zakon o jeziku još nije donesen, zloglasni jezikoslovci nisu završili u Lijepoglavi, da tamo šest mjeseci strjelicama označavaju pogrješke u svojim zadatcima, zajedno s okorjelim kriminalcima s Trećeg programa Hrvatskog radija, a sve po članku 16. Zakona o hrvatskome jeziku, koji glasi: "Zatvorom do šest mjeseci kaznit će se odgovorna osoba u krugovalnoj ili dalekovidničkoj postaji u kojoj se rabi nehrvatski međunarodno-hrvatski jezik."

Ante Tomić? Ne, već Vice Vukojević, u svom prijedlogu Zakona o jeziku iz 1995. godine. Da, isti onaj slavni Vice Vukojević, koji je u to doba predlagao i osnivanje Državnog ureda za hrvatski jezik - jezične policije koja je između ostalog imala zadaću i, citiram, "nadgledati jezik u tisku" i "jezično savjetovati pisce književnih djela".

Ako je vama smiješno, meni nije. Tip koji bi u normalnoj Hrvatskoj bio junak "Globalnog sijela", zaboravljeni redikul iz Sabora koji u istoj onoj maskirnoj uniformi danas sakuplja po kontejnerima prazne boce mineralne vode i na pazaru prodaje mineralni kupus, još uvijek je sudac Ustavnog suda, one dakle instance koja će sutra razmatrati ustavnost Zakona o jeziku.

A njegova ideja, za koju smo mislili da pripada mračnom dvadesetom vijeku, kako vidimo - još živi. Dva veka Vukojevića.

Uistinu, fascinantna je upornost naših jeziko-palucajaca da zauzdaju hrvatski jezik. Njihov je trud urodio posve jedinstvenim fenomenom u svjetskim razmjerima: ne postoji danas narod koji se svoga jezika boji kao Hrvati, prestravljeni i kad rješavaju križaljku - jedini na svijetu koji, čak i kad znaju da su pogriješili, ne znaju jesu li napravili grešku ili grješku.

Hrvati ne znaju svoj jezik, i nije mi poznato da je ijedan projekt koji se ikad našao na stolu ministra Primorca imao više smisla, je li ijedan Hrvatima bio potrebniji od onoga kojega je Primorčevo ministarstvo glatko odbilo Ivi Pranjkoviću Prenkiju - "Izrada priručnika za učenje hrvatskog jezika kao stranog".

I dok jezikoslovci u maskirnim uniformama ne donesu Zakon o jeziku, prije nego me počnu "jezično savjetovati" kako "ne će pogrješke u zadatcima" - dok traje dakle jezikoslovostaj - ja, evo, koristim priliku da im na svom nestandardnom hrvatskom poručim - ebiese.

Pa neka rastavljaju i ubacuju "j" i "t" kako god hoće.