Sreda, 19.10.2005.

12:34

Mutni koktel

Ovom prilikom nije reč o egzotičnim marginalcima koji u nedostatku pametnijeg posla osnivaju stranke. Haotični dinamizam na stranačkoj sceni Srbije proizvode i ozbiljni akteri javnog života

Autor: R.D.

Default images

Petnaestak godina posle uvođenja pluralizma, srpska stranačka scena i dalje je u previranju. Tek nekoliko partija ima relativno čvrstu fizionomiju i poziciju u političkom životu zemlje, dok desetine njih tezgari na političkom tržištu, ne libeći se svakojakih "poslova", sve u nastojanju da nekako prežive. Bilo je sijaset unutrastranačkih deoba i razlaza, i još više malih i velikih, predizbornih i postizbornih, programskih i tehničkih koalicija, stapanja i ponovnog razdvajanja pojedinih političkih grupa...

Ovom prilikom nije reč o egzotičnim marginalcima koji u nedostatku pametnijeg posla osnivaju stranke. Haotični dinamizam na stranačkoj sceni Srbije proizvode i ozbiljni akteri javnog života. Ljudi koji raspolažu određenim političkim rejtingom ili imaju ekonomsku moć, uporno nastoje da stvore sopstvenu stranačku logistiku koja će im optimalno poslužiti u vlastitoj promociji. Trajnija programska načela, prema kojima bi šira javnost trebalo da prepoznaje tu stranku, u ovakvom pristupu politici su nešto sasvim nebitno. Tipičan primer ovakvog stranačko-ideološkog pragmatizma je najnovije približavanje levičarske Socijaldemokratske partije Nebojše Čovića i stranke krupnog kapitala magnata Bogoljuba Karića. U ovako mutnom koktelu sve je moguće i ništa nije sigurno. Istina, Čovićevo tehnokratsko umeće u stvarima politike i Karićeve pare mogu biti resursi od velike koristi kad bude trebalo preskakati izborne cenzuse. Ali, ima li tog analitičara-ekvilibriste koji bi umeo da objasni šta to znači biti na "čovićevsko-karićevskoj platformi", naravno pod pretpostavkom da ta platforma treba da znači nešto i za druge ljude, a ne samo vlast i pare za one koji taj svoj savez nude glasačima.

Stvaranje ovako neprirodnih savezništava govori o nezrelosti srpskog pluralizma. Stranke nisu jednokratne interesne grupe, već čvrste institucije sa relativno trajnim opredeljenjima. Dati glas određenoj stranci znači opredeliti se o društvenim prioritetima bar do narednih izbora. Srpskom biraču, i kad bi bio otporniji na manipulacije nego što jeste, uz ovako zbunjujuće upakovanu robu kakvu sad nude Čović i Karić, zbilja nije lako da nasluti šta ga sve čeka sa političkom elitom koju ima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: