Kada prvi bezbednjak kaže da njegova služba prati rad nekih nevladinih organizacija i naglasi da one "zloupotrebljavaju status NVO i uglavnom se finansiraju od onih centara iz inostranstva kasnije da promovišu političke i bezbednosne zadatke, posebno na području Raške oblasti i juga Srbije", onda je to signal za lov na veštice. Glavni junak je direktor BIA Rade Bulatović, pozornica je Odbor za odbranu i bezbednost Skupštine Srbije, a bez većeg napora kao praćene organizacije "prepoznaju" se Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beogradski krug, Komitet pravnika za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo, Inicijativa mladih, Žene u crnom, Građanske inicijative i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.
Bulatovićeva izjava, koliko se zna, nije izazvala posebnu pažnju poslanika zaduženih za bezbednost zemlje ni javnosti, pa su predstavnici osam nevladinih organizacija pre dva dana u otvorenom pismu premijeru Srbije Vojislavu Koštunici, predsedniku Skupštine Predragu Markoviću i predsednici Vrhovnog suda Vidi Petrović-Škero, protestovali zbog tretmana nevladinog sektora, zahtevajući odgovore na pitanja koja logično proističu iz Bulatovićevih reči i iz Zakona o BIA. Upiti se svode na tri ključna elementa: kada je primećen subverzivan rad nevladinog sektora, kada je Vlada dala smernice za njihovo praćenje i kada je Vrhovni sud odobrio obaveštajnu kontrolu?
Moguće je da su BIA i njen direktor poštovali proceduru i nabavili nalog Vrhovnog suda za operativan rad, iako nije jasno da li praćenje obuhvata samo šefove NVO ili čitave mreže, uključujući simpatizere. Moguće je, takođe, da Vlada, Vrhovni sud i parlament misle kao i njihovi prethodnici iz poslednje decenije minulog veka - da su nevladine organizacije leglo izdaje i zla, ma šta to značilo. Moguće je, napokon, da u nekim nevladinim organizacijama zaista ima špijuna, pitanje je, međutim, zašto šef BIA ne kaže ko su, ako već zna da operišu u Sandžaku (Raškoj oblasti) i na jugu Srbije, već olakim kvalifikacijama - tako prepoznatljivim iz Miloševićeve ere - sve trpa u isti koš? Teško da neko sa Bulatovićevim operativnim iskustvom i ovlašćenjima može da napravi omašku, pa se kao zaključak nameće da je reč o nameri, takođe prepoznatljivoj iz Miloševićeve ere, obezvređivanja nevladinog sektora. To što se u Srbiji oružje najlakše poteže na "strane plaćenike i domaće izdajnike" prvog bezbednjaka Srbije očito ne brine.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare