Uz 60 godina od Jasenovca

Žrtve imaju pravo na istinu - reče Sanader na obilježavanju 60. obljetnice proboja logoraša iz Jasenovca. Tu izjavu treba smatrati geslom civilizacijskog iskoraka iz ideološki privatizirane hrvatske prošlosti. Pitam Langa — a što je s dosegom istine o Jasenovcu za koju smo danas sposobni? Ima pravo Goldstein kad današnju vlast hvali što ne upleće politiku u utvrđivanju istine o Jasenovcu, kaže Lang. To je i omogućilo da žrtvama Jasenovca pijetet izraze ama baš sve hrvatske političke stranke, uključujući i HSP, kao i sve vjerske zajednice u Hrvatskoj. Najvažniji iskorak je popis imena žrtava koji će od sada biti osnovom muzejske postave.

Naravno, čovjek bi mogao zanovijetati zbog zlouporabe ovih obljetnica za konkurentske akcije vrhova državne politike (Mesićev dolazak dva dana prije ostalih), zbog toga što, npr., HSS još nije položio cvijeće na grob Pavleka Miškine, ili što je Katolička crkva prisutna na nedopustivo niskoj razini. No to je više stvar političke kulture i za malo će vremena i to doći na svoje mjesto. Veći je problem opasnost da se Muzej u Jasenovcu, i svi mi skupa, odviše vežemo uz koncept Yad Vashema. Jer u Jasenovcu nije samo, pa možda ni prvenstveno, riječ o holokaustu koji uvijek podrazumijeva organizirano istrebljivanje svih pripadnika jednoga naroda.

Progonom Židova i Roma NDH pripada nacističkom projektu. No kad je o Srbima riječ, radi se o genocidu — o zatiranju jednog naroda na dijelu njegova teritorija. To je posebna značajka ustaštva. I treće, u Jasenovcu su, kao i u svim totalitarnim režimima, izvršeni i masovni zločini protiv političkih protivnika, bez obzira na nacionalnost. Najveći problem našeg odnosa prema vlastitoj prošlosti ipak je — smatra Lang — usredotočenost na zločine, a prezir plodnih primjera dobra kojima baš takva vremena obiluju.