Ukinuta presuda Opačiću

Kancelarija Ilije Radulovića, advokata Nenada Opačića, saopštila je da je Vrhovni sud na sednici u decembru prošle godine ocenio da nema dokaza da je Opačić odgovoran za otmicu Mladena Marića i pokušaj ubistva Miladina Suvajdžića i da je zbog toga ukinuta presuda iz decembra 2003.

Slučaj će biti vraćen na novo suđenje, a Radulović ocenjuje da odluka Vrhovnog suda pokazuje da je taj sud prihvatio sve žalbe i time dao doprinos načelu zakonitosti. "Kada se osuđujuća presuda ukine, s tako bogatim razlozima, onda naravno ne može niko garantovati, pa ni njegov branilac, da će on biti oslobođen, ali to jasno upućuje na to da je kontekst svih razmišljanja, svih datih uputstava i svih izrečenih instrukcija Vrhovnog suda Srbije usmeren na donošenje oslobađajuće presude", kaže on.

Opačić je Suvajdžića, koji se u sudu pojavio kao svedok, pokušao da u sudnici ubije naoštrenom četkicom za zube. Opačić je za otmicu dobio šestogodišnju zatvorsku kaznu, za pokušaj ubistva osam godina, a pošto je već bio na izdržavanju kazne zbog preprodaje droge, izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora od 15 godina.

Šef "Veterničkog klana" Nenad Opačić i njegovi saradnici terete se pred Posebnim odeljenjem Okružnog suda u Beogradu za likvidacije, otmice i preprodaju narkotika po Vojvodini za račun "Zemunskog klana".

Stalno poništavanje odluka – greške ili loše sastavljene optužnice?

Odluka Vrhovnog suda Srbije u slučaju Nenada Opačića samo je još jedna u nizu odluka kojima su poništene presude nižih sudova u procesima koji su privlačili pažnju javnosti. Zbog toga se u javnosti postavlja pitanje ko je zapravo odgovoran za to što se mnoge takve presude ukidaju i vraćaju na ponovno razmatranje – policajci koji su vršili istragu, tužioci koji su sastavljali optužnicu ili same sudije.

Pre ovog, Vrhovni sud je poništio još jednu odluku Okružnog suda u Novom Sadu -  onu kojom je beogradski sudija Života Đoinčević bio osuđen na tri meseca zatvora zbog neovlašćenog držanja vatrenog oružja i municije. Taj sud je, između ostalih, ukinuo i presude o oduzimanju kuće Slobodanu Miloševiću, bivšem predsedniku SRJ, u Užičkoj 34, zatim presudu Saši Cvjetanu, bivšem pripadniku antiterorističke jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni", kojom je osuđen na 20 godina zatvora zbogkrivičnog dela ratnog zločina, kao i prvostepenu presudu za otmicu i ubistvo 16 civila muslimanske nacionalnosti iz Sjeverina, kojom su okrivljeni Milan Lukić, Oliver Krsmanović i Dragutin Dragičević osuđeni na kazne zatvora od 20 godina, dok je okrivljeni Đorđe Šević osuđen na 15 godina.

"To neću da komentarišem... Ali, da li su sudije koje su pogrešile još na svojim mestima, ne znam. Ali, kako je moguće, to su razlozi koji postoje u zakonu", kaže ministar pravde Zoran Stojković.

Jovan Ćirić iz Instituta za uporedno pravo kaže da su najčešći razlozi za ukidanje presuda pred višim sudom formalne prirode. Prema njegovim rečima, radi se o propustima u istrazi, odnosno, pretkrivičnom postupku. "Čini mi se da u mnogim ovim slučajevima to ima uporište jer se radi o vremenu "Sablje", gde je bilo grubih povreda krivičnog postupka, pa je sud našao za shodno da to vrati na ponovno suđenje", kaže Ćirić.

Ćirić ipak dodaje da se ne smeju isključiti i proste greške tužilaca i policajaca. Prema njegovim rečima, u praksi greške u istrazi ili loše sastavljanje optužnica, kao razlog za obaranje presude, za posledicu bi trebalo da ima smenu sa funkcije ili stagnaciju u karijeri. On, međutim, kaže da je veliko pitanje da li se to dešava i u praksi: "To je stvar internih uzusa, unutar tužilačke organizacije ili jedne policije. To bi trebalo da bude prvi i osnovni kriterijum pri reizboru tužilaca, koliko su bili uspešni u dokazivanju nečije krivice."

Ćirić kaže da i tužiocima često ruke budu vezane lošim radom policije. Što se sudija tiče, njihov izbor na neodređeno vreme uslov je njihove nezavisnosti, a što se tiče sudija samog Vrhovnog suda, on ne želi da ulazi u analizu njihovog rada, jer bi one, po prirodi stvari, morale da budu najbolje i najiskusnije sudije u državi.