Generalni savet Svetske trgovinske organizacije prihvatio je odvojene prijave Republike Srbije i Republike Crne Gore za članstvo u toj, bez sumnje, najznačajnijoj organizaciji. Odvojene prijave za članstvo dveju republika državne zajednice nisu međutim iznenadile portparola Svetske trgovinske organizacije Žozefa Boša, koji ističe da nije reč o presedanu.
"Prema pravilima Svetske trgovinske organizacije, ne samo države, već i njihove teritorije sa jedinstvenim carinskim režimom, koje imaju nezavisni spoljnotrgovinski režim, mogu da budu članovi. To je slučaj sa Republikom Srbijom i Republikom Crnom Gorom. U Svetskoj trgovinskoj organizaciji već postoje takvi presedani.
Na primer, naš član je Narodna Republika Kina, ali i Tajvan, koji mi nazivamo kineskim Tajpejem i ne priznajemo ga kao suverenu državu, već kao carinsku zonu, koja vodi nezavisnu spoljnu trgovinu. Tu je i slučaj Hongkonga, koji je, kao britanska kolonija, bio naš član. Kada je 1997. godine pripao Kini, zadržao je odvojeno članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji kao posebna carinska zona."
Žozef Boš ističe da je Srbija i Crna Gora do sada imala posmatrački status u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, ali da pregovori o članstvu, uprkos činjenici da je prijava podneta još u vreme Savezne Republike Jugoslavije, nikada nisu počeli.
Portparol ove organizacije, čije je sedište u Ženevi, ističe da je zahtev za odvajanjem prijava stigao sa adrese Saveta ministara državne zajednice, koji ga je obrazložio odredbama Ustavne povelje. U Svetskoj trgovinskoj organizaciji zahtev se zato smatra posledicom dogovora Srbije i Crne Gore:
"Predstavnici obe republike su juče pred generalnim savetom objasnili situaciju i to telo, koje čine svi članovi Svetske trgovinske organizacije, odlučilo je da prihvati odvojene aplikacije."
Žozef Boš ističe da radne grupe za pregovore o članstvu još nisu formirane ni za Srbiju, ni za Crnu Goru, ali i predviđa da će to biti učinjeno u sledećih nekoliko nedelja.
On precizira da u njima automatski učestvuju sve članice, ali da su neke, zbog većih trgovinskih interesa, aktivnije, dok druge ostaju pasivne, osim ukoliko nemaju neku načelnu zamerku.
Sami pregovori počinju imenovanjem predsedavajućeg radne grupe, koja zatim od aplikanta prima Memorandum o režimu spoljne trgovine. Brzina daljeg procesa učlanjivanja zavisi od broja zamerki članica, naglašava Žozef Boš i podseća da tokom razgovora ne treba da zaboraviti da trgovinska povlastica data jednoj članici automatski važi i za sve ostale:
"Prema našem iskustvu, najkraći period pregovaranja o članstvu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji bio je tri i po godine u slučaju Kirgizije i to je bio neuobičajeno kratak rok. Najduže - 15 godina, je pregovarala Narodna Republika Kina."
Iako je u slučajevima ekstremne nesloge među članicama o nečijem prijemu, predviđeno glasanje, u praksi se, ukazuje Jozef Boš, insistira na konsenzusu:
"Normalno je da na kraju pregovora postoji konsenzus i to se uvek dešava. No, ne može se dogoditi da jedna od republika, ukoliko pre stekne članstvo, stavi veto na prijem druge. Na primer, u slučaju Kine i kinskog Tajpeja, razvili smo mehanizam, koji je tako nešto učinio neizvodljivim," izjavio je portparol Svetske trgovinske organizacije Žozef Boš.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare