Sreda, 22.12.2004.

17:48

FT: Nacija koja se i dalje stvara

Uticajni londonski dnevnik, Fajnenšel tajms, objavio je prošle nedelje specijalni izveštaj o Srbiji na dve stranice.

Izvor: B92, "Danas"

Default images

U tekstu "Srbija - nacija koja se i dalje stvara", autor Erik Dženson, nakon podsećanja na događanja u Srbiji tokom devedesetih, pa sve do ubistva premijera Đinđića, prelazi na opis i analizu sadašnje situacije.

Politička procena Džensona jeste da će 2005. godina biti, politički gledano, vrlo komplikovana za Srbiju: "Naredne godine Koštunica se mora pozabaviti čitavim nizom osetljivih pitanja koja se tiču nacionalnih granica. Rizik od katastrofe je veliki i da bi ih izbegao, premijer mora da sačuva zajednicu Srbije sa Crnom Gorom, malom zemljom sa jakom težnjom za nezavisnošću."

Korist od ekonomskih reformi

U prilogu o ekonomiji, pod naslovom, kaže se da je zemlja počela da ubira koristi od reformi koje su bile nametnute od okončanja socijalističke vladavine. Finansijsko okruženje je stabilizovano, a privatizacija je prošle godine dostigla vrednost od jedne milijarde evra. Strane investicije su podstakle privredni rast, a ove godine naglo su porasle i plate, prvi put od 2000.

Nezaposlenost koja se zvanično procenjuje na 30 odsto, mada je realnija brojka od 20 odsto, počela je polako da se smanjuje.

List ističe da je udeo "sive ekonomije" i dalje vrlo visok, negde oko 40 odsto u bruto proizvodu zemlje. Političari priznaju da je većinu novih radnih mesta obezbedila "siva ekonomija".

Deo izveštaja Fajnenšel tajms posvećuje bankarskom sistemu u Srbiji, za koji kaže da je zajedno sa zemljom počeo da ubira koristi od radikalnih reformi. Autor kao primer za ugled navodi slučaj US Steel Srbija, gde se kaže da je američka kompanija kupila železaru Sartid u Smederevu, kad je bila pred bankrotstvom. Nakon tri godine sada je to najveći srpski izvoznik. Slučaj US Steel Srbije pokazuje da su investicije u kešu od suštinske važnosti za oporavak takve industrije, zaključuje autor. U delu "Entuzijazam za uniju na niskim granama", Dženson iznosi mišljenje da realnost državne zajednice Srbija i Crna Gora, naslednice Jugoslavije, ima malo sličnosti sa zvaničnom slikom. Službeno, institucije zajednice podstiču ponovo približavanje Srbije i Crne Gore. Neslužbeno, entuzijazam je veoma nizak i sve je uočljiviji napor da se dve republike zadrže zajedno.

Službena fasada uspešne zajednice raspada se iznutra. Predsednik zajednice Svetozar Marović, Crnogorac sa tesnim vezama u Srbiji, i sam je prošlog meseca počeo da radi na tome. "Srpski lideri, tvrdi Marović, "verbalno odobravaju zajednicu, ali u realnosti preduzimaju korake koji ometaju njen pristup EU, potkopavaju njenu stabilnost i moguće je da ubrzavaju njen kraj".

Na drugoj strani, crnogorski lideri ne kriju svoje protivljenje zajednici. Milo Đukanović, crnogorski premijer, obećao je svojim biračima referendum za nezavisnost naredne ili 2006. godine.

Nedostatak entuzijazma u dve republike, primorao je Evropsku uniju da odobri "približavanje dvostukim kolosekom", što je bez presedana u deceniji ambicioznog proširenja Unije. Takva politika trebalo bi da omogući republikama da pregovaraju sa Evropskom komisijom u tandemu, kao jedinstvena država-kandidat, a da pritom ne moraju da usvoje iste zakone.

Deo posvećen Kosovu

Pregovori o statusu Kosova, kao nezavisne države ili autonomne provincije unutar Srbije, mogli bi da počnu sredinom 2005. Haradinaj i kosovski predsednik Ibrahim Rugova zahtevaju potpunu nezavisnost, ali se ministar inostranih poslova SCG, Vuk Drašković, protivi: "Nezavisno Kosova bila bi prava bomba u srcu zapadnog Balkana. Moji odgovorni albanski prijatelji i sami to uviđaju."

Mauricio Masari, ambasador OEBS u Beogradu, ukazuje na "sudar" zapadnih diplomata koji su stacionirani u Beogradu i Prištini. On govori o "prištinskom sindromu" među diplomatama u provincijskoj prestonici koji su spremni da odbrane misiju UN na Kosovu: "Mnogi misle samo u prištinskim okvirima".

Srpski političari, od predsednika, preko premijera, do Vuka Draškovića, odbijaju da prihvate bilo kakvo prekrajanje granica. Priznanje nezavisnosti Kosova bez pristanka Srbije značilo bi kršenje standarda Povelje UN o poštovanju granica, što je ključni aspekt nacionalnog

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: