Ratovi su često tek izlika za otimačinu. Ni u posljednjem određene persone nisu bile imune na nju. Oluja je završila pljačkom, a nikoga pametnoga u tadašnjem vojno-političkom vrhu nije bilo da stane na kraj razbojnicima koji su sramotili cijelu Hrvatsku vojsku, na stotine čestitih boraca.
Devedesetih su deložacije i upadi u stanove Srba i politički nepoćudnih bili svakodnevica. Presudama zbog izostanka, koje se spominju u čuvenom slučaju Domić, otimačina se i formalnopravno blagoslovila. No, radilo se to i jednostavnije. Lijepo sklopiš lažni kupoprodajni ugovor s vlasnikom vikendice koji je u Požarevcu, a taj petnaest godina nije promolio nos u Hrvatsku, pa se onda lažni dokument ovjeri kod javnog bilježnika. Prema riječima Semine Lončar, predsjednice CERD-a, to je radio uvijek jedan te isti bilježnik, a niz vikendica oficira JNA uselili su kriminalci kojima je "pravna država" pomogla uknjižiti tuđe kao njihovo. Semina Lončar tvrdi da svi znaju o kojem se javnom bilježniku radi, ali da nitko godinama ne poduzima apsolutno ništa držeći se one Rojsove čuvene maksime ko je jamio - jamio je! Da sve bude još tragičnije, takve su se kuće nudile i nude na inozemnom tržištu, a nedavno su o tomu pisale i ugledne britanske novine. Pa ćemo mi u EU? Raspast će se prvi dan kad mi uđemo u nju!!
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare