Sreda, 18.08.2004.

12:40

"Živi brzo i umri mlad"

Milorad Čavić nije uspeo da se plasira u polufinale u disciplini 100 metara slobodnim stilom. Veći deo trke bio je u vodjstvu, čak i ispred legendarnog Torpa, ali nije izdržao do kraja. O tome kako je "ostavio srce u bazenu" Čavić piše u svom novom Atinskom dnevniku.

Autor: Milorad Čavić

Default images

"Živi brzo i umri mlad", je citat koji sam kao savet dobio od gospodina Džerija Hola odmah nakon jučerašnje trke na 100 metara slobodno.Nisam odmah razumeo, ali mi je potom objasnio o čemu se radi...

Pohvalio me je što sam plivao vrlo jako u prvih 50 metara, ali smatra da sam suviše popustio u poslednjih pet metara. Hol kaže da je jedini način da se sprintuje, davanje 100 posto svoje energije – sve ili ništa.

Iako svi mi kažemo da smo dali 100 odsto mogućnosti u nekoj trci, mislim da se to ustvari retko dešava.Iskreno, mogu da se setim samo nekoliko trka u karijeri u kojima sam izvukao i poslednji atom snage iz sebe i bio fokusiran do samog kraja trke.

Mi iskušavamo granicu izdržljivosti i bola na svakom treningu, ali i dalje mislim da ne znam tačno gde je ta granica kod mene. Treneri to pročitaju na licima plivača svakog dana.
Jedan od sportista koje sam najviše cenio u karijeri je Stiven Prefonten, samo zbog toga što je uvek svim srcem verovao da je on najbolji, jer je znao da niko nije imao petlju da ide do granice bole, do koje je on išao....

U trci na 100m slobodnim stilom osvojio sam 19. mesto, što naravno nije bilo dovoljno za polufinale, ali ipak sam zadovoljan ostavrenim vremenom.

Još jednom, želeo sam da vidim gde su mi granice i koji je maksimum koji mogu da pružim. Još nisam siguran da li sam u poslednjih metara odusato ili „izgoreo“, ali verovatno sam mogao da zadržim koncetraciju za ... tih 3 stotinke koliko me je delilo od polufinalne trke večeras. Tako je to u plivanju... I tako je za sve... Tako se verovatno osećao i Australijanac Ešli Kejlas kada sam ga pobedio u borbi za 8. mesto i ulazak u finale SP prošlog leta – za 1 stotinku!

Ovakav ishod trke mogao bi na kraju ipak da nude pozitivan, jer mi je jedino ostalo da brinem u četvrtak. Teški jutarnji treninzi za buđenje čini se da su mi godili i to ću uraditi i za 50m slobodno i 100m baterflaj. Ovo je sve za sada, ustajanje u 6 ujutro uzima svoj danak i vreme je da idem na spavanje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

19 Komentari

Podeli: