Da li u Srbiji ima šećera to više očigledno ni Vlada ne zna. Ministar trgovine Bojan Dimitrijević kaže da ga inspekcije uveravaju da šećer može da se kupi, dok građani kukaju da je pravi poduhvat naći slatki artikal. Osim toga, i šećerane tvrde da šećer ne izvoze. Pa gde je onda? Situacija podseća na onu iz 2004. kada se javnost naslađivala "šećernom aferom" i nagađala ko je sve prepakivao šećer. Međutim, istina je bila da su proizvođači i trgovci iskoristili mogućnost da bez carine izvezu neograničene količine šećera na evropsko tržište, pa su se "malčice" zaneli i izvezli celokupnu srpsku proizvodnju. Neki bi rekli mudra odluka, jer su tamo dobijali 600 evra po toni, a da bi nadoknadili domaće potrebe uvozili su strani šećer po dvostruko nižoj ceni. Zbunjena EU, koja je, umesto sporazuma po sistemu "crno na belo", zaključila džentlmenski odnos sa Srbijom, morala je da reaguje i da neograničeni izvoz smanji kvotom od 180.000 tona godišnje.
Ministar je "mudro" ocenio da je možda reč o nelegalnom izvozu, a izvesni signali stižu i iz Brisela jer se u istragu, prema nezvaničnim informacijama, uključuje Kancelarija EU za suzbijanje prevara (OLAF) koja je isti posao radila i dve godine ranije. Međutim, podaci stručnih institucija pokazuju da kvota od 180.000 tona još nije iskorišćena i da će se izvoz nastaviti. Problemi na tržištu šećera nisu samo "naši" pa je do rasta cene došlo i na svetskim berzama, što će dodatno ohrabriti naše "šećeraše" da ovu namirnicu i dalje "deportuju" iz zemlje i dobro zarade. Gde je prostor za tvrdnju da je reč o nelegalnom izvozu ostaje da se vidi, jer šećerane i trgovci mogu izvoziti šećer i preko kvote, ali uz plaćanje redovne carine. Prošle godine od izvoza je zarađeno oko 130 miliona evra, a ove godine već je premašena polovina te sume. Cifre nisu male i pokazuju da se izvoz i te kako isplati.
Ostaje pitanje ko će i da li će utvrditi gde je šećer. Istopio se nije, ali je za nadležne organe i dalje nevidljiv, pa će država verovatno posegnuti za lakšom varijantom od obilaska magacina - interventnim uvozom koji će doneti novu štetu državi. Valjda je najlakše oceniti da je reč o nečemu nelegalnom i prebaciti brigu drugome. Ipak, veća briga za nju je i pitanje da li Srbijom ponovo krstare nevidljivi šleperi.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare