Povijest se popravlja

Posve neutemeljeno se počelo šuškati o pisanju zajedničkih udžbenika iz povijesti za sve zemlje regije, te o tome da će se "hrvatska povijest pisati u Solunu". A riječ je zapravo samo o stručnoj suradnji istaknutih balkanskih povjesničara i nastavnika povijesti, odnosno o projektu međunarodne nevladine organizacije koji vodi svjetski ugledna bugarska povjesničarka Marija Todorova.

Povijesni mitovi pripisivani tuđmanizmu i danas su vrlo živi, a sadašnja im vlast daje novi zamah. Inicirala je, doduše bez uspjeha, formiranje državne komisije za istraživanje recentne prošlosti. Donijela je neodržive saborske deklaracije o postjugoslavenskom ratu i postupcima Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Njezin odnos spram fašizma i antifašizma prepun je skandaloznih kompromisa. A školski programi nastave povijesti od HDZ-ovih se vremena ni za dlaku nisu promijenili.

S rasprodajom nacionalnog bogatstva, dok nam ekonomsku politiku određuje MMF, zakone Europska Unija, a pravorijeke za ratne zločine izriče Sud u Haagu, kod poklonika hrvatske državnosti kao da raste strah da nam i nacionalne mitove naposljetku netko izvana ne otme. Znaci tog straha pojavili su se kad se pročulo da Centar za demokraciju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi (CDRSEE), međunarodna nevladina organizacija sa sjedištem u Solunu, vodi projekt analize sadržaja školskih udžbenika iz povijesti, i kad se čak počelo šuškati o pisanju zajedničkih udžbenika iz povijesti za sve zemlje regije. Novi list nije mogao odoljeti sirenskom izazovu da čitav događaj ne predstavi paranoičnim naslovom, čiju konotaciju gotovo da i nije potrebno interpretirati: "Hrvatska povijest bit će pisana u Solunu".

Nimalo zanemariva razlika između CDRSEE-ovog projekta i gore navedenih primjera sastoji se u tome što ova nevladina organizacija nema nikakvih mehanizama za prisilno nametanje svojih "rješenja" zemljama u regiji. Radi se zapravo o stručnoj suradnji istaknutih balkanskih povjesničara i nastavnika povijesti. Na čelu projekta nalazi se svjetski ugledna bugarska povjesničarka Marija Todorova.

"CDRSEE je nevladina udruga koju su osnovali bogati grčki i turski poduzetnici, zainteresirani za poboljšanje odnosa između tih dviju tradicionalno suprotstavljenih zemalja", objašnjava Neven Budak, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu i član Odbora za nastavu povijesti (History Education Committee) CDRSEE-a. "Iz te suradnje razvila se ideja reguliranja odnosa između svih jugoistočnoevropskih zemalja. Zadaća njegova Odbora za udžbenike prvobitno je bila analiza sadržaja udžbenika povijesti, s obzirom na pojedine osjetljive teme."

Ta analiza je pokazala, svjedoči prof. Budak, da u čitavoj regiji postoji zajednički problem, politiziranost školskih udžbenika, iznošenje tradicionalnih stereotipa o drugim nacijama i potenciranje ratova i sukoba, uz premalo sadržaja o kulturnim dostignućima i o društvenoj povijesti.

"U nekim zemljama regije udžbenici su daleko gore ispolitizirani nego u Hrvatskoj. U mnogima je prisutan nacionalistički, da ne kažem šovinistički pristup. Gledano ukupnu situaciju u Jugoistočnoj Evropi, s hrvatskim udžbenicima možemo biti jako zadovoljni", kaže Budak, dodajući da je kod nas za nastavu povijesti napravljena velika stvar otvaranjem mogućnosti za uvođenje paralelnih udžbenika.

Nakon obavljene analize udžbenika, CDRSEE je organizirao i okrugle stolove za školske nastavnike, na kojima se razrađivao pristup osjetljivim povijesnim temama. "Cilj je da učenici shvate da su moguće različite interpretacije povijesnih događaja", objašnjava Budak. "To ujedno znači i razvijanje osjećaja tolerancije, da učenici shvate kako i druga strana ima pravo iznijeti svoje mišljenje, slagali se mi s njim ili ne slagali."

Unutar Odbora, svjedoči naš sugovornik, razvila se i ideja pisanja jedinstvenog udžbenika priručnika za sve zemlje Jugoistočne Evrope. Verziju takvog udžbenika u rukopisu napravila je skupina bugarskih povjesničara, ali naišla je na negativnu recenziju svih drugih članova Odbora. Tekst je obilovao faktografskim pogreškama, razvidno je bilo nepoznavanje povijesti pojedinih naroda, pojedini povijesni problemi bili su neravnomjerno zastupljeni... "Od početka sam bio protiv ideje izrade zajedničkih udžbenika, jer smatram da je to vrlo teško provesti. Problem je u tome što u Jugoistočnoj Evropi ne postoji stručnjak koji bi takav udžbenik mogao kvalitetno napisati", kaže Budak.

Snježana Koren nastavnica je povijesti u velikogoričkoj Osnovnoj školi Eugena Kumičića, autorica udžbenika za osmi razred, i članica Odbora za nastavu povijesti CDRSEE-a. Prema njezinu iskustvu, postoje tehnike kojima je djeci vrlo ranog uzrasta moguće pokazati da različite interpretacije povijesti nastaju na temelju selekcije povijesnih izvora. "Stvar je u tome da djecu tako odgajate da razviju vještine kojima takve razlike mogu sama identificirati", kaže Snježana Koren. Postojećem školskom programu zamjera pretjerano oslanjanje na političku povijest: "Umjesto da djeca uče primjerice o arapskim osvajanjima, mogla bi učiti o tome kako izgleda džamija ili koji su važni datumi za muslimanskog vjernika."

Sporovi se vode i oko toga treba li uopće u školsko gradivo uvrštavati podatke o krvavim događajima devedesetih godina. Snježana Koren navodi bosanskohercegovačko iskustvo: ondje se u školama pružaju samo najosnovniji, suhoparni podaci, primjerice o datumima proglašenja bosanske samostalnosti ili primanja države u UN. "No djeca svejedno pitaju, i traže dopunske podatke." Kad pravi odgovor ne dobiju u školi, traže ga od drugih izvora, od roditelja, medija ili prijatelja. Tipu informacija koje se dobivaju na drugim mjestima, tvrdi Snježana Koren, koliko–toliko ipak može parirati utemeljen i dobro napisan udžbenički tekst.