Racanov desni juris

- Reagirali ste na buduci izborni zakon, kojim se manjinama oduzima pravo na glasanje po manjinskim listama. Ako smijem primijetiti, to vas je razljutilo kao malo što dosad...

- Pa, doista, u pravu ste. Cak su dva razloga za to. Prvo, antimanjinska histerija pokušava se obnoviti kad za to nema ama baš nikakvih razloga. Danas cak postoje sve pretpostavke, kojih prije nije bilo, da vlast povede pozitivnu i promanjinsku politiku. A drugo, problem je što to dolazi od ljudi i od stranke od kojih se najmanje ocekivalo da ce poticati antimanjinsku histeriju i da ce se konacno obracunati s ostatkom manjinskih prava, u ovom slucaju prava na nacionalne zastupnike u Saboru. Jasno, govorim o SDP-u.

- Možda ste jednostavno previše ocekivali?

- Kad malo bolje razmislim, vidim da ti ljudi zapravo konzekventno nastavljaju svoju politiku. S jednom razlikom: oni od šutnje o kršenju ljudskih manjinskih prava, koju su prakticirali u posljednjih dvanaest godina, sada prelaze u aktivnu politiku gušenja i ukidanja tih prava. To je ono što nismo ocekivali, kao što nitko nije ocekivao ni da ce ova vlast u nepune tri godine iznevjeriti sve na cemu je dobila izbore, i onda se sjetiti da bi povjerenje možda moglo biti vraceno ako se udari po manjinama i fantomskoj opasnosti od njih.

- Potpredsjednik SDP-a i Hrvatskog sabora Mato Arlovic optužio vas je, ni manje ni više, da obnavljate SAO Krajinu?

- To nije prvi put da trpim takvu optužbu, nažalost. Ona se ponavlja na nacin na koji su to u ratna vremena radili najgori desnicarski jurišnici, ali dosad nikada i ozbiljnije politicke figure. Danas u Hrvatskoj treba obnavljati kuce, devastiranu industriju i privredu opcenito, treba snažiti gradansko i meduetnicko povjerenje te pravnu državu, što je ukupno moje politicko opredjeljenje i moja politicka obaveza. No, buduci da Arlovic i SDP ništa od toga ne cine, ili cine na jako loš nacin, bilo je, cini se, najjednostavnije izmisliti neprijatelja i optužiti ga za manjinsku navodnu pobunu, ali ovaj put drugim sredstvima...

- Indikativno je da ova vlast vodi manjinsku politiku koju ne podržava nijedna manjina u Hrvatskoj. Kako to komentirate?

- Ova vlast zapravo nema manjinsku politiku, rekao bih. Ona želi ukinuti i ono što je preostalo iz vremena HDZ-a, a to je pokazatelj njezine politicke nezrelosti i neodgovornosti prema Hrvatskoj u cjelini bez obzira što Hrvatska na pocetku 21. stoljeca konacno ima priliku da se pokaže kao država koja se rasterecuje negativnih iskustava prema manjinama. Stoga ni manjine ni druge ozbiljne politicke stranke ne mogu prihvatiti Racanovu politiku pseudogradanskog modela Hrvatske. Uostalom, nijedna današnja gradanska demokracija nije neosjetljiva na problem manjina. One manjine smatraju konstitutivnim dijelom demokracije i demokratskih vrijednosti, a ne konstitutivnim dijelom sebicnih stranackih interesa i želje da se bez obaveze dobije koji zastupnik više.

- Vjerujete li da ce zbog svega toga Hrvatska opet doživjeti odredeni pritisak izvana? U tom smislu, primjerice, Italija vec razmatra apel saborskog zastupnika Furija Radina, dok OESS u kontinuitetu kritizira manjinsku politiku Vlade RH.

- Mislim da pritisak izvana ipak nece biti potreban u mjeri kao što je bio nekada. Dio emancipiranih medija i politickih stranaka, i svih manjina u Hrvatskoj, kao što ste sami rekli, ustao je vec protiv ovakve politike. Ocito je da za ono za što nije zreo SDP na celu s premijerom Ivicom Racanom, jest zreo dobar dio hrvatske javnosti i nezanemariv dio njezine politicke scene. Oni žele da se Hrvatska prestane držati taocem neriješenih ili potisnutih manjinskih problema, i da ih riješi u okolnostima kad oni doista jesu rješivi. Ako ne u cijelosti, onda u dobroj mjeri.