Novinari protiv prinudnog svedocenja

Novinari bi trebalo da budu izuzeti od "prinudnog svedocenja" pred sudom ukoliko njihovo svedocenje nije "apsolutno neophodno" za sudsku odluku ili se informacija koju imaju ne moze dobiti ni na kojem drugom mestu. To je zakljucak opsirnog podneska koji su zalbenom vecu Haskog tribunala podneli predstavnici vise od trideset novinskih kuca i organizacija, a u ime podrske bivsem novinaru "Vasington posta" Dzonatanu Randalu. Medju potpisnicima podneska su i BBC, "New York Times", CNN, "Time", RTV B92, "Associated Press", kao i novinarske organizacije poput Komiteta za zastitu novinara, Reportera bez granica i Svetskog komiteta za slobodu stampe. Svi oni se, za potrebe tog podneska, zovu zajednickim imenom "amici curiae", ili "prijatelji suda". Randal je, usprkos svom protivljenju, pozvan da svedoci pod pretnjom kazne o intervjuu koji je 1993. napravio s Radoslavom Brdjaninom, optuzenim za genocid u Bosanskoj Krajini. Posto je ulozio zalbu na poziv Tuzilastva, Sudsko vece je odlucilo da americki novinar ipak mora da se pojavi u sudnici. Randal je ulozio zalbu na tu odluku, a podnesak "prijatelja suda" ima cilj da njegovoj zalbi da dodatnu tezinu. U dopisu se navodi da su "prijatelji suda" "duboko zabrinuti" da bi odluka veca mogla "primorati novinare da svedoce protiv svojih izvora" cime bi "ugrozili pristup informacijama, objektivnost, pa cak i licnu sigurnost". To bi, smatraju "amici", uticalo na slobodan protok informacija i bitno smanjilo "mogucnost novinara da izvestavaju o vestima". "Amici" smatraju da ce novinarski izvori, ukoliko bude postojala mogucnost da novinari budu pozivani kao svedoci pod pretnjom kazne, "biti manje spremni da govore i vise zabrinuti da su novinari agenti nekih buducih tuzilaca". Resenje za celu situaciju, smatraju "amici", mora biti jasan skup pravila koja bi uspostavila ravnotezu izmedju "prava novinara i specificnih zahteva odredjenog slucaja". Raspravno vece, smatraju "amici", nije primenilo takva pravila, a nije uzelo u obzir ni "prakticne posledice svoje odluke na zivot i rad ratnih dopisnika". Takav stav je detaljnije objasnjen u pismima novinara koja su prilozena podnesku. Jedan od nih, glavni i odgovorni urednik B92 Veran Matic smatra da su "novinari cesto primorani da prikriju informacije koje imaju", jer bi njihovo objavljivanje moglo da ugrozi ne samo izvor, vec i "prospekt dobijanja mnogo znacajnije i detaljnije informacije". Sudovi, medjutim, ponekad odbijaju da prihvate novinarsku realnost, smatra Matic, iako je rad novinara ponekad "od ogromne pomoci" sudovima i nastojanju da bude uspostavljena pravna drzava.

Tuzilastvo Tribunala smatra suprotno i u odgovoru na podnesak "prijatelja suda" tuzilac Dzoana Korner navodi da "Tuzilastvo nikada nije osporilo rizike ratnog novinarstva i da nema apsolutno nikakvih naznaka da bi Randal, ako bi bio primoran da svedoci u ovom slucaju, bio izlozen bilo kakvom riziku ili pogibelji". Tuzilastvo takodje smatra da bi Randal morao da svedoci cak i ako bi bilo primenjeno pravilo koje predlazu "amici". Korner navodi da je Brdjanin u pomenutom intervjuu "priznao ucestvovanje u etnickom ciscenju Bosnjaka", a to predstavlja "znacajan i direktan dokaz" kojim Tuzilastvo zeli da dokaze namere optuzenog. Tuzilastvo u celosti odbacuje argumente "prijatelja suda" i smatra da "podnesak ne navodi nove pravne cinjenice", pa zalbeno vece zbog toga ne treba njime previse da se bavi. Jedino sto podnesak nudi, smatraju u Tuzilastvu, jeste "spisak organizacija", a njihova podrska Randalu "nije iznenadjujuca".