Utorak, 27.11.2007.

16:48

Vavilonska jama

O (Ne)prevodivosti kulture
Boris Buden
Fabrika knjiga

Autor: Piše: Ilija Petronijević

Podrazumevana plava slika

"Excuse me, Sir, what does it mean: to kiss?" Ovo pitanje su često postavljali nigerijski studenti svom profesoru književnosti Čarlsu Larsonu (Charles Larson) u trenucima kada im je ovaj govorio o viktorijanskom romanu. Spontani izraz nerazumevanja, koji su pokazali studenti prema poljupcu, za Borisa Budena predstavlja jedan od mogućih primera nesvodivosti razlika partikularnih kulturnih identiteta. Čak i na tako univerzalnom nivou, na nivou ljubavi i samog poljupca, dolazi do nemogućnosti prevođenja iz zapadnog u druge kulturne kontekste i obratno! Buden kao centralno pitanje savremenosti upravo postavlja mogućnost prevođenja i razumevanja između kultura, i zavisno od odgovora, pitanje o društvenim i politčkim posledicama upešnog ili neupešnog prevoda.

Polazeći od sada već notorne činjenice, koju često označavamo kao "postnacionalna konstelacija", Buden pokušava da teorijski artikuliše poziciju u kojoj bi projekat radikalne emancipacije mogao da se smesti a da izbegne minimum dve gluposti: totalizujuću ambiciju Univerzalnosti i njenih vrednosti pod kojima uvek i isključivo podrazumevamo zapadne vrednosti. Dok sa druge strane pokušava da izbegne okvir "čistih" nacionalnih/partikularnih identiteta čijem užasavajućem ospoljenju smo imali prilike da svedočimo tokom 90-ih. I zaista da li postoji prostor van pomenutih matrica?

Nacionalna država je i dalje jedna od najvažnijih političkih kategorija kojom danas baratamo. Međutim, na njoj se u poslednjih 50-tak godina napravio ozbiljan procep koji pred nas ispostavlja zahtev za novom artikulacijom politike koja će u sebe uključiti novost savremenog. Novost koja izaziva svaki "prirodan" i statičan Identitet uporno pred njega stavljajući Drugog! Da li u ovakvom kontekstu i dalje možemo da bežimo pod Nacionalni identitet? Da li on danas u čistom obliku postoji i da li je ikada postojao? I na kraju: Da li pojam Suvereniteta Nacionalne države danas ima bilo kakvog smisla? U svetu koji karakterišu pretapanja i prožimanja partikularnih kulturnih identitia koje pritom imaju jednu nezgodnu naviku da se u krvi i prašini strovale nazad u borbi za dominaciju i/ili očuvanje, pitanje o mogućem novom "trećem putu" postaje suštinsko.

Centralni pojam u Budenovoj analizi, pomoću kog on pokušava da se probije kroz pomenutu dilemu, je Prevođenje. Od Humbolta, Valtera Benjamina, Frojda, Habermasa, Alfeda Lorencera, Balibara, Fukoa i Lakana preko Džudit Batler, Slavoja Žižeka, Homi Babe, Harta, Negrija i Ernesta Laklau, Buden nas vodi kroz kratku istoriju pojma prevođenja. Kroz njegovo širenje i prelivanje na politiku i društvo. Od pitanja mogućnosti Prevođenja u kontekstu književnosti pa sve do pitanja o mogućnosti Prevođenja u globalnom društvu. Sve u pokušaju artikulacije jedne nove političke i društvene pozicije koja bi imala snage da na jedan produktivan način stane u ime novouspostavljenje stvarnosti savremenog sveta i da očuva ideju radikalne emancipacije čoveka!

U Kaptolskim kolodvorima, koje je u Srbiji izdao Centar za savremenu umetnost, Buden se na jedan vrlo ubedljiv način obračunava sa dugom istorijom 90-ih i sa fantazmatskim pojmom Suvereniteta. Iako Kaptolski kolodvori nose u sebi emotivan naboj čoveka koji nikad nije mogao da stane ispod "sigurnih skuta moćnog suverena" već iz jedne bastardne perspektive, deteta bez roditeljskog staranja, stoji pred užasavajućim rezultatima tog apsurdnog političkog projeka zvanog Nacionalna država. Pred apsurdom borbe za imaginarni Suverenitet koji je koštao mnogo života i koji je propao i pre nego što je započet. Buden u Vavilnskoj jami pravi misaoni odmak od posledica tog političkog projekta i pokušava da teorijski artikuliše novu političku poziciju. Da li se ova artikulacija javlja u Babinom pojmu Hibridnost? U prevođenju? Ili nam je i dalje na raspolaganju strategija Bastarda koji ostaje veran etici izdaje i nepripadanja kao poslednjoj linji odbrane društva koje izdaje? Jer čin izdaje društva koje je zaglavljeno u sopstveni identitet i koje u ime tog Identiteta još zna i da ubije pokazuje nam se kao minimum ljudske pristojnosti. U današnjem kontekstu etika izdaje i etika nepripadanja su simptomi elementarne odgovornosti!
Buden nam iz Berlina šalje jedno užasno važno pismo. Pitanje glasi: Da li će ono biti pročitano ili vraćeno na adresu pošiljaoca?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: