Ponedeljak, 22.10.2007.

12:04

Kosovska gimnastika

Ambijentalni "garnirung" su i "oslobodilačke" pojave "nacionalnih armija" sa obe strane, pri čemu je vrlo tanka linija između blefa i realne opasnosti za mir. Ipak, postoji izvesna razlika u odnosu na neke stare pretnje. Ranije se obično čekalo "da gora ozeleni", što znači da se bar pre ranog proleća ne kreće u "oslobodilačke" akcije. Tajming na kome insistiraju SAD, znači da se stvari moraju rešiti pre nego što "gora ozeleni". Vrata nisu zatvorena ni za neki modifikovani Dejton. Bar pod NATO "pokroviteljstvom"

Autor: R.D.

Podrazumevana plava slika

Novi kosovski "papir", sada u 14 tačaka, opet svako može da tumači na svoj način. Razgovori o energetici, borbi protiv organizovanog kriminala, sudbini nestalih i izbeglih lica ili socijalnoj zaštiti, jesu bitni, ali su u suštini nestatusni.

Albanska strana smatra da je status (nezavisno Kosovo), gotova stvar i da se ovakvim "međudržavnim" temama neminovnosti samo mogu donekle relaksirati. Srpska strana, opet, može da smatra da se ovim "papirom" stvari dalje prolongiraju, što znači da i nije baš sve gotovo. U svakom slučaju, igra živaca se nastavlja. Predstavnici SAD, EU i Rusije, koji čine pregovaračku trojku, još nisu izašli sa predlogom statusa, ali nisu izašli ni iz projektovanog mandata jer uporno traže "zajedničke tačke". Sve se i dalje odmerava, premerava, dok se i srpskoj i albanskoj strani šalju "umirujuće", rašomonske, poruke preko "radnih dokumenata". Albancima se uporno ponavlja da nema povratka na ono staro, da Srbija ne može kontrolisati Kosovo, dok se prema srpskoj strani ima više obazrivosti u smislu da se nezavisnost eksplicitno ne pominje. Čak ni kao "uslovna". Ali se podrazumeva.

Ambijentalni "garnirung" su i "oslobodilačke" pojave "nacionalnih armija" sa obe strane, pri čemu je vrlo tanka linija između blefa i realne opasnosti za mir. Ipak, postoji izvesna razlika u odnosu na neke stare pretnje. Ranije se obično čekalo "da gora ozeleni", što znači da se bar pre ranog proleća ne kreće u "oslobodilačke" akcije. Tajming na kome insistiraju SAD, znači da se stvari moraju rešiti pre nego što "gora ozeleni". Vrata nisu zatvorena ni za neki modifikovani Dejton. Bar pod NATO "pokroviteljstvom". Ali, kad se razgrnu fame visoke politike ostaje surova realnost. Što se tiče poslednjeg "papira", to znači da Rusija ipak nije poremetila bar privid konsenzusa velikih sila i da je on i dalje čvrsto utemeljen u faktičkom stranju. Ako je nepominjanje nezavisnosti u poslednjem "papiru" najveći domet Rusije, onda to, uz sva podrazumevajuća značenja "radnog dokumenta", očigledno nije na tragu vere koju su iskazali srpski zvaničnici. Možda je cela ta "vera" usmerena da se izgura bar terminološki prihvatljivo rešenje, ali mera virtuelnog suvereniteta na koju bi možda pristale srpske vlasti nije u saglasju s teškom nacionalnom retorikom kada je unutrašnja situacija u Srbiji u pitanju. Jer neko zavetnost tog intenziteta može da shvati i krajnje ozbiljno. Kao što već shvata. Obziri terminološke gimnastike u "radnim dokumentima" zasad su najveći dometi ovdašnje visokoparne retorike.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: