Parking Ovčara

Najebao je tako samo general Mile Mrkšić, valjda zbog remećenja javnog reda i mira, jer su egzekucije u Vukovaru izvođene u naseljenom mjestu, vatrenim oružjem bez prigušivača, između dva i pet popodne, kad pošteni svijet spava. Neumoljivi sud nije izgleda uopće razmatrao navode obrane i nezavisna vještačenja, kao i izjave svjedoka Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića da su u to vrijeme mirno spavali, čime je dokazano da se rafalna pucnjava s Ovčare spornog dana uopće nije čula u Beogradu.

Nije to prvi takav ispad Haškog suda. Svima je još u svježem sjećanju i drakonska kazna viceadmiralu Miodragu Jokiću za onaj bezazleni incident iz 1991., kada je zbog glisiranja raketnom topovnjačom, bez dozvole za upravljanje čamcem i unutar zaštićenog pojasa od dvjesto metara od obale - čime je počinio opće opasnu radnju protiv sigurnosti kupača - dobio punih sedam godina zatvora. I oštar ukor suda zbog ilegalnog ribolova minsko-eksplozivnim sredstvima i neopreznog rukovanja eksplozivom, uslijed čega je oštećeno nekoliko kuća u Dubrovniku.

I kako onda čovjek da ne razumije Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koje se od tog i takvog suda već godinama kriju? Tko zna što tek njih čeka? Zbog onog genocida u nužnoj samoobrani Mladić danas u Haagu ne bi prošao ispod šest mjeseci uvjetno, dok bi Karadžić za granatiranje Sarajeva u alkoholiziranom stanju dobio najmanje petnaest dana dobrotvornog rada. A i pitanje je da li bi mu ovakav Haški sud uopće priznao etničko čišćenje javnih gradskih površina kao društveno korisni rad.

Lako je, naravno, sada biti bijesan na pravosuđe Ujedinjenih naroda. To su one jednostavne situacije koje podjednako mobiliziraju javno mnijenje i institucije društva, zato što ih lišavaju svakog učešća u odgovornosti. Kao naručene za predizbornu kampanju i svjedočenje domoljublja, naročito onima koji ga nemaju često priliku svjedočiti bez rizika da budu optuženi za jeftini populizam. Poput mene, na primjer. Situacije su to kad čovjek može puna srca i mirne duše napisati da - kako bi se to reklo suhim pravnim rječnikom - pod punom materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornošću jebe mater Haškom sudu, a da se nitko u Hrvatskoj ne sablazni nad tim rječnikom.

I nabijem ja taj slavni sud na... hm, je li, na što se već nabija sud koji za hladnokrvnu egzekuciju podijeli kazne kao da je masovno strijeljanje organizirano bez dozvole MUP-a Srbije za javno okupljanje.

Zato što bolje i ne zaslužuje takav sud, koji će oficira i hladnokrvnog ubojicu zbog likvidacije nevinog čovjeka osuditi jedva na pet godina, a sutra ga valjda još i pustiti na slobodu, jer će se ubojica osjećati tjeskobno i depresivno, pa će mu zatvor teško pasti. A kad osjeti snažnu nostalgiju za domom, pustiti ga i malo na privremenu slobodu, da se posveti obitelji i starim prijateljima.

Govorim, shvatili ste, o zapovjedniku splitske Vojne policije Vinku Budiši, kojega je Općinski haški sud u Splitu zbog hladnokrvne egzekucije Milenka Đekića metkom u potiljak osuđen na četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora, mjesec dana manje od zakonskog minimuma potrebnog da osuđenik smjesta ode na odsluženje kazne. I kojega je sudac Županijskog haškog suda nakon svega nekoliko mjeseci pustio iz sheveningenske zatvorske jedinice u Gospiću na privremeno odsustvo jer je - citiram obrazloženje - "potreban svojoj kćeri, kako bi joj mogao pružiti roditeljsku ljubav".

Pokušajte sad, za potrebe mog malog eksperimenta, zamisliti reakcije hrvatskih političara kad bi sutra Haški sud Veselina Šljivančanina pustio mjesec dana na slobodu, da se malo posveti svojoj obitelji. I da to obrazloženje potpiše isti sudac koji je, recimo, oslobodio mučitelje iz srpskih logora. S obrazloženjem da je guranje petožilnog kabela u anus u srpskoj vojnoj tradiciji praktički isto što i salutiranje.

Razumljiv je, kažem, gnjev javnosti, ali i političkog i pravosudnog establishmenta zbog presude vukovarskoj trojci, pa je razumljiva i njihova nelagoda kad pri kraju ovog teksta shvate da su pravni stručnjaci Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu zapravo jednostavno prihvatili i implementirali - hrvatsku sudsku praksu. Kao da su sad stigli sa seminara hrvatskih sudaca u nekom gospićkom motelu. U zemlji u kojoj silovatelji dobijaju uvjetne kazne, ubojice šetaju na privremenim slobodama, a pedofili siluju na odsustvu iz zatvora.

Zato, eto, nabijem ja Haški sud. Na za to predviđen organ. Nabijem ga, recimo, hrvatskim pravosudnim organima na nos.