Petak, 29.06.2007.

17:01

One Hot Hour

Napomena: pišem stvari koje se tiču samo koncerta "RHCP"-a, i to isključivo iz svog ugla. Pošto sam veliki Džonov fan (ako ne i najveći) dosta toga će biti o njemu.

Autor: Autor: Nirvana

Podrazumevana plava slika

Za mnoge razočaranje, za mene nešto najlepše. Logično je da će osoba koja je prosečni RHCP fan gledati drugačije jer pre svega očekuje "the-best-of set-listu", ali najveći fanovi vole stvari kao što su "Higher Ground", "Don't Forget Me", itd. JEDINA zamerka sa moje strane je nesviranje "Under The Bridge", jer sam jaaaako vezana za tu stvar....

Ne želim da izgleda kao da branim celu priču (jer je 80% ljudi napalo koga je stiglo), ali mislim da su mnogi pogrešno protumačili celu stvar:

1) to je bio festivalski nastup, a nijedan takav ne traje duže od sat i po

2) ko je gledao bilo koji koncert RHCP-a zna da se oni inače slabo obraćaju publici, i da Entoni peva sve vreme, tj. nikada ne pravi pauzu i pušta publiku da peva

3) ko je gledao set-liste nekih od prethodnih nastupa, mogao je da vidi da su uvek izostavili neki hit, i nemoguće je odsvirati sve što ljudi žele da čuju, uvek će preskočiti neki hit

4) za bis su bile predviđene 3 pesme: "Under the Bridge", "C'mon Girl" i "Give it Away" (a zašto 2 nisu izveli, to samo oni znaju; uostalom, razlozi nisu sad ni bitni)

Zbog te 4 stvari ne vidim zašto bi bilo ko ocekivao drugačije/više baš kod nas?!

Početak kao i uvek - Čed, Fli i Džon (my lovely man) izlaze na binu, kreće Džonov solo, Fli i Čed ga prate i posle toga izlazi Entoni. Naravno, šok jer ne verujem da gledam i slušam Džona.... obožavam njegove solaže i pratim svaki njegov pokret, akord, i face koje pravi dok svira.... sa kosom srednje dužine (moja najdraža) i plavom kariranom košuljom... u isto vreme i van sebe dok se gubim (deep inside of a parallel universe), a opet želim sve da propratim, što je skoro nemoguće. Posle toga kreće "Can't Stop", i ono što me je najviše iznenadilo jeste činjenica da su mnogi pevali onaj Džonov deo 'oooooo, ooooooo-oooooo' (ko zna prateće vokale iste pesme, zna o čemu pričam), crvena svetla i baklje.... odlična atmosfera. Onda "Dani California", fenomenalna "Scar Tissue", a posle nekog vremena počinje i Džonov deo. Peva "ABBA"-inu pesmu "S.O.S." a sa njim i publika.... "John says to live above hell, my will is well"... Svidelo mi se i ubacivanje manje poznatih (ali nikako i manje vrednih) pesama ("Don't Forget Me", "She's Only 18", "Readymade") između hitova ("Higher Ground", "Californication", "By The Way", "Scar Tissue"), tako da za mene set-lista nije promašaj, osim gorepomenute "Under The Bridge" koju su jednostavno MORALI da sviraju! Odlična atmosfera sve vreme, a o tehničkom izvođenju da i ne govorim! Tu su uvek na visini zadatka. Sve u svemu, ja sam jako zadovoljna i sigurno ću ih i dalje slušati i voleti (kao i svi ostali veliki/pravi fanovi).

"And if you want these kind of dreams - it’s Californication!"

Foto: Beta

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Podeli: