Lost In Translation „d muvi“ imao je zvezdu Billa Murraya na isti način na koji je Lost In Translation „d saundtrak“ imao zvezdu u otkopanom Kevinu MBV Shieldsu- oko koje je otrpelo impotentnost svih ne-komičarskih scena filma bez sumnje je bilo na istoj glavi na kojoj i uvo voljno da prihvati jalove Shieldsove instrumentalčiće. U slučaju, po mom mišljenju najboljeg (zapravo, prvog solidnog), Coppolinog filma o austrijskoj princezi koja je zglajzala u muževljevoj tazbini, muzika ne dolazi sa jednog, dominatnog izvora, već je pre prost zbir „slučajnih partnera“. Ideju da svet Marije Antoinette dočara kao besmislenu kemp iluzijicu, koja danas rezonuje sa podjednako ispraznim životima „of the Rich and Fabulous“, Brian Retzell, producent saundtraka, nafilovao je, verovatno, muzikom svoje i Sofijine mladosti, računajući da je nešto od toga i ona sama konzumirala bauljajući poput Marije po dvorima oca Francisa. Razloge zbog kojih je najveći deo izvođača iz perioda (post)panka i njuvejva tzv. „buntovnog perioda“ čija je eksploatacija trenutno u poznom vrhuncu možemo tražiti u pokušaju da se između Marijnog hedonističkog prepuštanja besmislu carskih dužnosti uspostavi paralela sa socijalnim bekgraundom pomenutih žanrova, koji „zvekeću“ oko nje, kao i seljaci koji su joj otfikarili glavu. Drugo objašnjenje može biti da kontrastirajući originale današnjim „kopijama“ Sofija želi da pokaže ko je original današnjih „marijaantoanetica“. Kako god, ovaj deo priče odnosio se na Siouxsie, Bow Wow Wow, New Order, Gang of Four, Adama & The Ants i The Cure. Pored njih tu su stari znanci, Air i Shields (ovaj put samo kao remisker, istrošio se kreativno, jadan...), zatim par klasika „klasične muzike“, kao i sajber-klasičari poput Aphexa, Squarepushera i sjajnog pijaniste Dustina O’ Hallorana (to dok ne svira u The Devics). Preostali, Windsor For The Derby, Radio Dept i The Strokes su tu, rekao bih, da daju malo šmeka i malo težine, ako neko još ima dilemu oko toga da li Sofia treba da bude kool samo Marcu Jakobsu. Kao celina van filma zbirnuta muzika funkcioniše kao šafl izbor onoga što dopire iz sobe vašeg starijeg brata i tatine radne sobe (prvi disk), odnosno kao šafl onoga što se čuje iz vaše sobe i spavaće sobe u kojoj odmara vaša pijana majka (drugi disk)- što sve zajedno predstavlja neki oblik harmonije, zar ne? SELEKTAH: Idealno za poklon muško-ženskom uzrastu rođenom između 1965. i 1985.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare