Ku-kukuruz-klan ili protokoli avionskih mudraca

Tako bi nekako počinjao film "Korijeni za budućnost", jednosatni dokumentarac o Anti Đapiću, da sam ga ja radio. Ali film je radio Jakov Sedlar, pa nekako slutim da publika na premijeri u Angelica Theateru u New Yorku nije vidjela ni svojedobnu Pavelićevu sliku u Đapićevu uredu, ni dirljivu scenu s otvaranja Francetićevog spomenika u Slunju, ni onu kultnu scenu u kojoj Đapić, poput ministra poljoprivrede u NDH Živana Kuveždića, visoko uzdignute desnice pokazuje "koliki će kukuruzi u Slavoniji rasti kad HSP dođe na vlast".

Šteta, jer tajming je bio savršen. Istoga dana na izvanrednim lokalnim izborima u Slavonskom Brodu Đapićev je Ku-Kuruz-Klan odnio premoćnu pobjedu, a za koji tjedan počinje sjetva kukuruza: na vašem mjestu ja bih odmah sve rasprodao, pa kupio komad Brodsko-posavske županije i nekoliko šlepera Bc-ovog sjemena hibridnog kukuruza.

Pa ipak, kako sad stvari stoje, prije će osječki gradonačelnik obnoviti gornjogradsku sinagogu, i prije će postati počasni predsjednik Židovskog športskog društva Makabi, nego što taj kukuruz sazrije za žetvu. Ne zato što kukuruz neće narasti, nego zato što je Anto Đapstein odlučio, izgleda, postati pravednik među narodima.

Svega smo se mi do povraćanja gadljivog nagledali, ali Đapićeva izraelska epizoda, protokol avionskog mudraca na liniji Zagreb-New York via Jeruzalem, jedna je od najdegutantnijih. Nakon što se ušuljao u Izrael kao turist-samoljubojica, pa gotovo provalio u Yad Vashem, gurajući se pred knjigom utisaka, nako što je mjesecima po Svetoj zemlji tražio neki grad, gradić, selo, zaselak, kibuc, lift, bilo što da se pobratimi s Osijekom, Đapstein se dosjetio novom genijalnom potezu: unajmio je izraelsku producentsku kuću Filmind, specijaliziranu za političku propagandu, da snimi film o njemu.

Filmind je već radio propagandne filmove za brojne izraelske i europske političare, uključujući i Velju Ilića, nesuđenog predsjednika Srbije, danas ministra za kapitalne investicije, organizatora Cecinih koncerata i najvećeg kabadahiju Koštuničine vlade. Što je koincidencija zgodna poput one kad se istodobno s Đapićem Izraelom šuljao Pero Bukejlović, premijer Republike Srpske.

Za vjerovati je da je naš Velja Đapić najprije pokušao doći do Spielberga, ali ovaj, koliko je poznato, ne planira novi nastavak "Ralja". Ne bi bio loš ni "Jurski park", ali pretpostavljam da su Lucasovi kompjuterski animatori, kad su vidjeli skice glavnog junaka, procijenili da je to prevelik izazov.

Preostali su tako producenti iz Filminda, koje rabin Đapitz sad po Hrvatskoj vodi kao mečke. Stvar je, kažem, odvratna do povraćanja, jer jedino što je Đapiću bilo važno jest plakat za film, na kojemu će uz njegovo blago filosemitsko lice stajati ona nerazumljiva hebrejska slova.

U tom naručenom dokumentarcu nećete tako čuti Đapića kako govori da je "jedina krivnja ustaškog pokreta u tome što nije uspio", nećete čuti da je "i jedan Srbin u Saboru previše", da "nije isto počinio zločin Srbin ili Hrvat", ili da "je vijest o smanjenju broja Srba jedna od boljih u posljednje vrijeme". Neće u tom filmu, slutim, biti mjesta za izjavu da je suđenje jasenovačkom krvniku Dinku Šakiću bio "politički proces", i da "hrvatskim Židovima imovina za NDH nije bila oduzimana, nego davana drugima na upravljanje". Neće stati mnogo takvih i sličnih izjava velikog antifašiste i osvjedočenog prijatelja židovskog naroda Ante Đapića.

Na pitanje zašto se žrtvama nacizma poklonio u Jeruzalemu, kad mu je Jasenovac mnogo bliži, Anto Đapić je posredno odgovorio u beogradskim Večernjim novostima, rekavši kako će u Jasenovac otići kad Srbija raskrsti s jasenovačkim mitom, jer bi u protivnom "bio dijelom propagandističke mašinerije i specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata". "Naše hrvatsko čovjekoljublje obvezuje nas izraziti žaljenje za nevine žrtve", rekao je tada Đapić, "ali smo istodobno obvezni voditi računa i o tome, da se ta naša iskrena gesta ne zlorabi u propagandističke svrhe suprotne nacionalnim interesima. A upravo bismo takve učinke polučili da je u Jasenovac otišao Anto Đapić."

Propagandna mašinerija, kako vidimo, dobra je kad radi za Hrvatsku i njene nacionalne interese. A Đapić u njoj Židove koristi kao nove maskote svoje stranke, ondje gdje se do nedavno kočio opaki sivi vuk: njemu su Židovi potrebni i korisni otprilike koliko i Dinku Šakiću u jasenovačkom pogonu za preradu kože. Vuk, naime, kožu mijenja.

Ako vam se to doima neslanom shalom, čekajte da vidite ovogodišnju izbornu listu HSP-a. Kako čujem, nositelj liste bit će Oskar Schindler.