U okviru programa Bioskop: Ponovo osvojen, danas je prikazan istoimeni dokumentarac o Murču. Iako nije preterano inventivan u upotrebi montaže prilikom objašnjavanja tajna zanata i anegdota iz karijere ovog čuvenog montažera, u pitanju je zabavan dokumentarni film o istoriji, estetici i zanatskim veštinama filmske umetnosti.
Murč je pristalica instiktivne montaže. Svoju teoriju filmske montaže izvodi iz iskustva i rešenja proverenih tokom višegodišnjeg rada. S obzirom na trenutnu popularnost autora koji zanemaruju vizuelne kvalitete filmske naracije i samu gramatiku filma, pravo je osveženje videti jedan ovakav film na festivalu.
Film je zabavan i nipošto nije namenjen uskom krugu montažera i ljubitelja istorije filma. Za to treba pre svega zahvaliti Volteru Murču i idiosinkratičnom načinu na koji tumači veoma složene teorije i pojmove za koje objašnjenja pozajmljuje iz psihologije, fizike kao i sopstvenog zdravorazumskog razmišljanja, pre neogo nemaštovitim autorima filma.
Ako ni zbog čega drugog film je vredan zbog anegdota o Robertu Evansu producentu filma Kum i predstavlja kontrapunkt dokumentarcu rađenom na osnovu njegove autobiografije
The Kid Stays In The Picture.
Ovogodišnji festival u Roterdamu je ostao bez skandal filma ispunjenog seksom (Prethodnih godina to su bili Anatomija Pakla,
Katrin Breja i
La Choses Secrete Žan Klod Brusoa), čije prikazivanje i stav prema istom, predstavljaju najčešći izvor konflikta među publikom, novinarima i festivalskom javnošću.
To ne znači da filmova n tu temu nije bilo. Autor dokumentarca Bakushi, Hiroki Rjuiči prisutan je i u programu Majstori: Kraljevi i Asovi s igranim filmom M. Nema nikakve sumnje o kvalitetu ovog režisera ali ovaj film ne predstavlje neki pomak u njegovj karijeri za razliku od dokumentarca. M za temu ima takođe Mazohizam ali scenario nije naročito uverljiv i ne pomera se od bazične dramaturgije, dok su svi ostali filmski elementi zadovoljavajući. Film je gledljiv ali svakako neće dugo ostati u pamćenju gledalaca za razliku od drugog filma na temu seksa, iz programa Roterdamerung, Viva.
Viva je je ružno pače programa Roterdamerung jer nema horor ili krimi temu. S druge strane uz Cukamotoa to je i najdizajniraniji film. Viva je priča o seks revoluciji 70-tih ispričana kroz lik tipične kalifornijske domaćice iz tog doba. Ono što nije tipično je da dotičnu domaćicu glumi Ana Biler, istovremeno režiser, montažer, producent, scenograf, i kompozitor na ovom filmu. Film je stilski zasnovan na „
sexploitation“ filmovima kasnih 60-tih i ranih 70-tih, prošlog veka.
Vizuelno atraktivan, dok je glumački stil filma u kemp ključu, Viva fascinira uprkos povremeno neuvežbanoj glumi i suviše dugim pojedinačnim scenama. Ocena je da je ovom filmu garantovan kult status uprkos pobrojanim manama.
Večeras se održava svečanost dodele nagrada Tigar, na kojoj se dodeljuju i nagrada
FIPRESCI, nagrada udruženja holandskih filmskih kritičara i NETPAC udruženja za promociju azjskog filma.
Posle dodele nagrada ostaje samo još jedan festivalski dan za sustizanje propuštenog programa i rekapitulaciju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare