Nova 2007.

Nekad davno bila je to časna profesija i nije se njome mogao baviti svatko. Žene su godinama obilazile susjedstvo i rodbinu, čitale s dlana, bacale grah, slagale nećakove Yu-gi-oh sličice i gatale iz taloga kave, bačve i vagoni turske kave popili su se prije nego bi dokona domaćica konačno pogodila koja će susjeda roditi kćer, a koja će se razvesti od muža alkoholičara, pa da krene urbani mit o proročici s Kocunara koja nepogrešivo čita sudbinu.

Nije se tu bahato razbacivalo marketingom, tek možda mali oglas u rubrici "razno" u kojemu bi mahavishi iz pregrađa reklamirao svoju vještinu da pogađa spol nerođenog djeteta, pa čak i da trudnoj ženi nekakvom magijom nepogrešivo uredi da rodi sina ili kćer, po želji.

Bilo je to vrijeme u kojemu je poštenje bilo važnije od zarade: genije koji je čarao željeni spol, recimo, lijepo bi na kraju oglasa naveo da u slučaju greške vraća novac. I nikome nikad nije palo na pamet da je tip prevarant kojemu je čista matematička zarada 50 posto, već je - naprotiv - brzo došao na glas kao čestit čovjek koji je jetrvinoj kolegici s posla pošteno vratio novac kad je ova umjesto zdravog sina - kojemu je već uredila i u plavo obojila dječačku sobicu - rodila tri boležljive djevojčice.

Danas, međutim, svaka šuša u sve-po-osam-dućanu kupi staklenu kuglu - najčešće kakvu okruglu vazu, bocu ili manji akvarij - u india-shopu šarenu haljinu, maramu i par velikih limenih naušnica, plati telop na lokalnoj televiziji i već sutradan čekaonica njene ordinacije puna je očajnika iz kladionice u prizemlju.

Novogodišnje ludilo njeno je doba godine: najkasnije do Božića u zvjezdočitačku će ordinaciju doći onaj momčić iz gradske rubrike s početka priče, i naša će novopečena vidovnjakinja, dojučerašnja majstorica feng-shuija i instruktorica pilatesa, mrtva ozbiljna tumačiti astralne projekcije iz svoje staklene kugle, s koje je još jutros domestosom skidala etiketu čokoladnog likera.

"Vidim veliku nesreću", nakon kraće koncentracije u transu će započeti naša proročica, a mladi novinar već u notesu zapisuje svjetski ekskluziv - strašnu i neumitnu sudbinu našega planeta, koji je eto pet milijardi godina živio u sreći, veselju i berićetu, kao u reklami za osiguravajuća društva, pa je - ruku na srce - bilo samo pitanje trenutka kad će ga pogoditi neki potres, vulkanska erupcija ili kakva poplava.

"Možete li biti malo određeniji?", oprezno stoga pita mladi novinar, a vidovnjakinja se namršti, protrlja svoju kuglu od sedam deci, pa procijedi: "Vidim vatru, dim, vodu, mnogo mrtvih." "Gdje?", ne da se prčeviti novinarski junoša. "Na istoku", bez razmišljanja će proročica.

Neće, naravno, proći mjesec-dva, i sve će novine javiti kako se u Indiji prevrnuo autobus sa tisuću-dvije putnika, ili je u filipinskim vodama potonuo feribot sa stotinjak tisuća nesretnika, i gradom će krenuti glas kako je gatara Dara s Kocunara u novinama predvidjela mjesto i datum nesreće, broj mrtvih, ime broda i njegovu bruto-tonažu.

Nisu, međutim, sve astralne projekcije tako crne. Ima i takvih vidovnjaka koji sudbinu svijeta u 2007. godini vide mnogo vedrijom i ljepšom.

"Vidim sreću, veliku sreću", kaže tako sijedi prorok nakon kraće koncentracije, "veliki brod, dva, tri, deset velikih brodova, tisuće veselih ljudi, pjesmu, ples, cvijeće, ljubav." "Vidite li još što?", pita novinar. "Novac", nastavlja vidovnjak stisnutih očiju, "mnogo novca, bogatstvo i blagostanje." "Hvala, gospodine Sanader", završit će mladi novinar svoj prigodni novogodišnji intervju s premijerom o ambicioznim planovima hrvatske Vlade za restrukturiranje domaće brodograđevne industrije i smjele financijske reforme.

A novine će opjevati neviđene nadnaravne sposobnosti vidovnjaka s Markova trga, proroka Ive koji u sve četiri godine otkako je ušao u biznis sa staklenom kuglom i astralnim projekcijama niti jednom nije vratio novac.