
Jedna od najstarijih šema, bar kada je naš pogled na prošlost i evoluciju u pitanju, je ona gde kompleksnost izranja iz jednostavnog uređenja jednostavnih entiteta, a uz pomoć skupa još jednostavnijih i malobrojnih pravila.
Antenu levo nije dizajnirao čovek, nego kompjutershi program negde u NASA laboratorijama. Podseća na drvo. Program što je dizajnirao ovu antenu je posebno interesantan. Koristi genetički algoritam (GA; “coevolutivni” na ovom NASA zadatku). U osnovi, GA počne tako sto generiše nekoliko hiljada rešenja (skoro)nasumice (kao kada bacate kockice u nekoj igri). I to se zove “generacija”. I u toj prvoj generaciji sve je beskorisno. Ali, i beskorisnost ima neke, jedva primetne gradacije pa se izabere ono sto je za nijansu manje beskorisno od ostalog. Tj, iz skoro belog šuma beskorisnih rešenja izaberu se ona koja su se slučajno zadesila, bar za nijansu, na strani koja nas interesuje. To je kao da dizajniramo lokomotivu pocevsi od razbijanja stene dinamitom pa primetimo kamen koji igrom slučaja lici na točak. I ta rešenja se koriste kao seme za sledeću generaciju tako sto se "ukrštaju". Posle nekoliko hiljada generacija dobije se potpuno funkcionalan rezultat koji vidimo.
dalje
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare