?Prvi autorov susret sa verom dogodio se kada je “Saska imala p-avo jaje”, a ja nisam. U dobu kad nisam umela da izgovorim „š” i slična zapetljana slova, ostatak priče pripada porodičnoj legendi: iz topa sam tražila p-avo jaje.
Autoru, mrljavom na jelu, ovejanom skrivaču doručka i ljubitelju boranije, samo pri pogledu na bambusov praher, odmah je s ushićenjem skuvano pRavo jaje. Posle čega se briznulo u plač. Onda još jedno, uz obrazloženje da to jeste pRavo jaje. Posle čega je usledio još jači plač.
Uvek racionalna mama prešla je na metodu Šerloka Holmsa koja je uskoro dovela do pronalaska ostataka pLavih ljuski na drugom kraju Tanjurdžićeve palate. Brzom akcijom, zamoljena je komšinica da uzajmi crveno jaje. Akciju je presekao deda koji je hranljivost podredio činjenici da je „sve to jedna veronauka”, posle čega je jaje sa žaljenjem vraćeno. Autor se ne seća da je tim povodom zadobio detinjske traume. U, u svakom smislu smućkis porodici, raznih nacionalnosti, veroispovesti, ideoloških shvatanja, imovinskih razlika, i dobrovoljnog (a ne nametnutog), odsustva zanimanja za veru, autoru se nikad nije izašlo u susret u raznim verskim pitanjima (za koje nije imao ni pojma da su verska), koja su ga jako mučila.
dalje
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare