Četvrtak, 06.07.2006.

17:26

Špicberška osrtva: Evropa bez vize

Tajlanđani nisu polarni narod, ali čine najveću etničku grupu na Špicberškim ostrvima u Norveškoj, jedinom mestu u Zapadnoj Evropi gde emigranti iz zemalja u razvoju mogu da se nasele bez vize i radne dozvole. Taj arhipelag je veličine Irske, a od Severnog pola je udaljen oko 1.000 kilometara.

Autor: Beta

Default images

"Ako ste u mogućnosti da nađete posao, imate pravo prema međunarodnom sporazumu da dođete ovde", kaže upravnik arhipelaga Per Sefland.

Sporazum, koji su 1920. godine u Parizu potpisale zemlje pobednice Prvog svetskog rata, daje suverenitet nad Špicberškim ostrvima Norveškoj, pod uslovom da pripadnici svih nacionalnosti imaju jednaka prava, što podrazumeva i da nema prepreka za doseljenike.

Mlada Tajlanđanka iskoristila je sporazum i lepo se snašla na hladnoći u zapadnjačkoj zimskoj odeći. "Ovde smo da radimo i zato što nam ne treba viza", objašnjava ona na tečnom norveškom. Međutim, kao i većina Tajlanđana u centralnom naselju arhipelaga Longjirbjenu, ni ona nije želela da joj se pominje ime.
Jedan od 1.800 stanovnika Longjirbjena kaže da su norveški mineri sedamdesetih godina išli na odmor na Tajland, odakle su doveli svoje žene - Tajlanđanke, a one su svojoj rodbini na Tajlandu pričale kako na ostrvima ima dobro plaćenog posla.

Špicberška ostrva, koja su deo arktičkog kruga, ranije su naseljavali samo lovci, kitolovci i rudari iz Skandinavije, Severne Amerike, Evrope i Rusije. Živeli su u izolovanim drvenim kućama tokom zime, kada se temperatura spušta na 40 stepeni ispod nule, sunce se ne promalja, a polarni medvedi šetaju po snegu i ledu.

Sadašnji centar Longjirbjen ime je dobio po američkom rudaru Džonu Longjiru koji je 1906. godine osnovao taj grad. Longjirbjen leži u dolini, na ivici fjorda. Sada je razvijen grad sa sopstvenim univerzitetom, školama, bolnicom, hotelima, restoranima i prodavnicama. Do tog mesta najlakše se stiže avionom, a za put je neophodna samo tranzitna viza za carinu u Oslu.
Pogodnosti za emigrante na Špicberškim ostrvima, pored Tajlanđana, iskoristili su do sada pripadnici još 25 nacija, uključujući i državljane istočnoevropskih zemalja, pa i Irance. Mnogi su živeli na tim ostrvima jer im je odbijena viza za Norvešku.

Posle sedam godina provedenih tamo, dobijali su norveško državljanstvo. Međutim, mnogi su se i predomislili zbog teških vremenskih uslova i ograničenog društvenog života.

Takođe, vlasti imaju pravo da izbace sa ostrva sve koji prave probleme ili ne mogu da nađu posao ili stan. Međutim, iako imaju to ovlašćenje, vlasti Špicberških ostrva ga još nisu iskoristile.

"Nije dobro širiti ideju da će ljudi ovde naći bolji život. I suviše je hladno i teško da se nađe posao", poručuje upravnik arhipelaga Sefland.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Podeli: