Bog pravde iz himne Srbije

Referendum o nezavisnosti Crne Gore ponovo je stavio na oštricu crnogorske državljane u Srbiji.
Zvanična Srbija sve čini da referendum propadne. Usmjerila se posebno na državljane Crne Gore koji žive u Srbiji.

Koštuničini ministri i povjerenici ritmički najavljuju da će crnogorski državljani izgubiti sva građanska prava ako se Crna Gora "otcepi".
Najprije se, na Badnji dan 2006. godine, oglasio ministar pravde Srbije: "Ako referendumska odluka bude takva da se Crna Gora odvoji, ti ljudi će doći u situaciju da izgube mnoga prava koja sada uživaju zahvaljujući državnoj zajednici. Izgubiće pravo da biraju i budu birani, te da budu nosioci određenih funkcija u Srbiji kao što su sudijske, tužilačke i slično. U teškoj situaciji će se naći i studenti koji više neće moći da se školuju kao u Crnoj Gori, već će njihov status biti drastično promenjen. (Crnogorci u Srbiji će biti stranci, Blic, Beograd, 8. januar 2006, str. 2) D a n a s je objavio prva reagovanja na ministrovu izjavu i njegovo naknadno objašnjenje. (Danas, 9. januar 2006, str. 2, i 11. januar 2008, str. 5)
Zbog simboličnoga trenutka koji je gospodin ministar odabrao za svoju izjavu, prizvao sam u pomoć B o g a p r a v d e iz himne Srbije.
Bože pravde spasi (nas) napasti od ministra pravde koji sprema odmazdu prema crnogorskim državljanima.
Ministar pravde praktično prijeti da će svi Crnogorci, vjerovatno i svi Srbi "poreklom iz Crne Gore", s crnogorskim državljanstvom izgubiti sva prava da biraju i budu birani, da obavljaju određene funkcije. Ako tako bude, brojni visoki funkcioneri u državnim organima i političkim partijama, direktori preduzeća itd, ako se već nijesu obezbijedili upisom u državljane Srbije, biće ražalovani i moraće da traže drugi posao. Postavio sam pitanje: šta će biti s mnogim profesorima univerziteta, dekanima, šefovima katedri, naučnicima u institutima s crnogorskim državljanstvom. Hoće li im automatski prestati "služba", ili će dobijati radne dozvole.
Nastavio je ministar prosvjete i sporta s najavom da studenti iz Crne Gore više neće imati dosadašnji status. Zapravo, predomislio se pošto je "pre mesec i po dana drukčije mislio i poručio (je) akademcima iz Crne Gore da će plaćati troškove studija isto kao ostali studenti u našoj zemlji". Sada je to zvanični stav, dok su ranije izjave bile u skladu s političkom situacijom. (Vuksanović, Crnogorski studenti - stranci u Srbiji, Glas javnosti, 26. 4. 2006, str. 3) Pobrojao je prosvjetni ministar 10.000 crnogorskih studenata kojima će, ako Crna Gora postane nezavisna, studiranje biti skuplje i komplikovanje pa im zbog toga (valjda je u tome poenta) "ne pada na pamet da glasaju za nezavisnost Crne Gore". Najveći je problem studentima iz Crne Gore, kaže, zapošljavanje poslije školovanja, pošto većina svoje karijere nastavlja u Srbiji. (Prema crnogorskim studentima kao prema strancima, Danas, 26. april 2006, str. 6) Podsjetiću gospodina ministra da su crnogorski studenti prethodno dvanaest godina školovani o trošku Crne Gore i da će oni koji nakon studija ostanu u Srbiji biti stručnjaci koji će doprinositi razvoju Srbije. Vjerujem da Srbiji nikada neće biti premnogo mladih stručnjaka i prava briga je da i one koji su iz nevolje otišli u svijet privuče razvojnim programima i daje priliku da se zapošljavaju u svojoj domovini.
Dovršio je, za sada, ministar za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku izjavom da će crnogorski državljani moći da zasnivaju radni odnos ako imaju odobrenje za stalno nastanjenje, odnosno privremeni boravak, i odobrenje za zasnivanje radnoga odnosa. Moguće je da se prestankom državne zajednice određenim sporazumom dvije države, na bazi reciprociteta, urede odnosi i ista rešenja za građane Crne Gore u Srbiji i za građane Srbije u Crnoj Gori. (U slučaju osamostaljenja Crnogorci strani državljani, Danas, 1-2. april 2006, str. 5) Crnogorski zvaničnici su najavili da se ništa neće mijenjati u statusu srpskih državljana u Srbiji. Normalno je da se sva prava podjednako utvrde zajedničkim sporazumom.
Je li moguće da na početku 21. vijeka građanin bude kažnjen zbog mjesta rođenja ili porijekla. Pozivanje na formalno-pravne posljedice bez pravne pouke za nedužne građane unosi nemir kod ljudi i izaziva uznemirenje javnosti za koje takođe postoji pravna sankcija. Brojni Crnogorci, kako izvještavaju mediji, užurbano traže državljanstvo Srbije. Ozbiljno su shvatili "Božićnu poslanicu" gospodina ministra pravde Srbije.
Crnogorcima se ponovo prijeti "preseljenjem" i gubitkom građanskih prava.
Za "utjehu" je što je ista priča bila i u vrijeme najave referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2001. godine. I tada su protivnici referenduma strašili Crnogorce u Srbiji da će biti pretvoreni u građane nižega reda, u strane državljane, u nacionalnu manjinu, u apatride.
Smijenjeno je tada mnogo Crnogoraca u zdravstvu i prosvjeti širom Srbije, a u Vojvodini je napravljen pravi masakr, kako je izjavio Milija Zečević, predsjednik Jugoslovenskoga pokreta Crnogoraca (osnovanoga s ciljem da spase jedinstvo Srbije i Crne Gore kao države istoga naroda, "da spriječi separatizam", da spriječi referendum i da, ako referenduma bude, na njemu glasaju svi državljani Crne Gore). Šest hiljada Crnogoraca u Srbiji ostalo je bez funkcija. A direktora skoro više i nema. Ako se Crna Gora "otcepi", tadašnji republički ministar prosvete predviđao je da Crnogorci više neće moći da budu sudije i advokati pa će pravosuđe "opusteti, jer na tim funkcijama Crnogorci čine više od polovine" (prema, Šta će se dogoditi sa Crnogorcima u Srbiji ako se Crna Gora otcepi?, Nedeljni telegraf, 7. mart 2001, str. 16-17).
Vjerovatno je vrhunac pometnje pobornika zajedničke države bilo po(t)pisivanje Crnogoraca u Beogradu. Namjera je bila da se prikupi što više potpisa radi zahtjeva da svi državljani Crne Gore, bez obzira na prebivalište, učestvuju na referendumu o državno-pravnom statusu Crne Gore, s pretpostavkom da će većina biti protiv nezavisnosti Crne Gore. U Oglasu u listu "Dan", Republikanska partija progresa i Jugoslovenski pokret Crnogoraca pozvali su sve Srbe i Crnogorce koji su rođeni u Crnoj Gori, ili su im roditelji i dedovi iz Crne Gore, a žive u Srbiji ili van teritorije Jugoslavije i u drugim državama, da pošalju ime, prezime i adresu boravka. (Nemam pregled koliko je tada popisano.)
Demokratska partija socijalista ocijenila je tada da su to zahtjevi "za koje se mislilo da su u Evropi poraženi 1945. godine teškom borbom i plaćeni velikom cijenom slobodoljubivoga čovječanstva". Postavljeno je i pitanje: da li je možda uvertira u progone ili deportaciju Crnogoraca, stvaranje novoga aparthejda i nacionalne segregacije". (Ko i zašto popisuje Crnogorce u Beogradu, Državljani hoće svoja prava, Glas javnosti, Beograd, 17. januar 2001)
Prokomentarisao sam tada da možda izgleda suviše jetko takvo saopštenje kada se zebe od mogućega žiga i izgona Crnogoraca. Međutim, iskustva s etničkim čišćenjem, najnovije izjednačavanje partizana, stvarnih boraca za oslobođenje i četnika, pretežno saradnika okupatora, naci(onali)stički ispadi, rasističke parole itd, daju ponovo povoda za brigu.
Najnovije "slučajno" (?) izostavljanje Crnogoraca iz etničke strukture Srbije, koje je Vlada Srbije dostavila Savetu ministara državne zajednice za Osnovni dokument DZSCG, namijenjen Ujedinjenim nacijama, nazvan tehničkom greškom zbog "primene "metoda slučajnog uzorka", pokazuje kako se Crnogorci tretiraju u Srbiji. Opravdanje da su izostavljeni i Makedonci i Jugosloveni, vjerovatno ukazuje na frojdističku omašku pošto su Crnogorci "spartanski" Srbi, Makedonci Južni Srbi, Jugosloveni većinom bivši Srbi. Ispravka je naknadno izvršena. (Crnogoraca u Srbiji čas ima, čas nema, Pobjeda, 21. januar 2006. str. 7; Koštunica priznao Crnogorce, Vijesti, 21. januar 2006, str. 2)
Zbog čega u novije vrijeme Crnogorci nijesu dobrodošli u Srbiji? Zašto je sve veća etnička distanca Srba i Crnogoraca. U istraživanju javnoga mnjenja o liniji političkih podjela u Srbiji, koje je sproveo CESID na uzorku od 1.350 ispitanika, Crnogorci, "braća po materi", pali su s drugoga na peto mjesto. (Narcizam malih razlika, Politika, 10. mart 2006, str. 1)
Stanje duha koje je stvarano najavom referenduma 2001. godine, i obnavlja se uoči referenduma u 2006. godini, predviđenog Ustavnom poveljom državne zajednice, svakako ne doprinosi demokratskim i ljudskim odnosima i u Srbiji, i između Srbije i Crne Gore.
Hoće li svi Crnogorci, i Srbi "poreklom iz Crne Gore", koji ne traže ili ne dobiju državljanstvo postati stranci, apatridi, ljudi bez domovine, ili biti vraćeni tamo odakle su došli.
Hoće li poznatu MMP (moralno-političku podobnost) zamijeniti NPP (nacionalno-politička podobnost).
Hoće li crnogorski državljani u Srbiji biti jednaki sa svim strancima u pravima, ili će imati poseban tretman, pa i biti nepoželjni zbog nezavisne Crne Gore.
Šta će biti sa stanovima, kućama, imanjima Crnogoraca (posebno crnogorskih kolonista u Vojvodini).
Kako će se Crnogorci "vratiti" u svoje mjesto rođenja i porijekla?
Hoće li se iskoristiti prevoz koji je nudio vojvoda Vojislav Šešelj: da sve Hrvate, i one koji ih podržavaju, treba strpati u kamione i pravac - Hrvatska.
Ukida li se jednosmjerna linija Cetinje - Dedinje, uvodi li se privremena jednosmjerna linija Dedinje - Cetinje?
Vjerovatno je praktičniji i udobniji, mada mnogo skuplji (ali neka košta koliko košta!) let avionima za Podgoricu. Pomenutome Miliji Zečeviću su onda poručivali "da se iselimo iz Srbije i da idemo u Crnu Goru", ili mu u jednome pismu predlažu da kupi milion avionskih karata za Podgoricu u jednome pravcu.
Ili će svi biti poslani u Evropsku uniju (prema spiskovima koji su već stigli u Brisel) da vide kako je tamo, pa će Srbi za njima kada Srbija ispuni evropske standarde.
"Neuko" pitam: zar ne bi moglo biti dvojno državljanstvo ii, pomalo "naivno": zašto se ne bi moglo tamo - amo putovati s ličnom kartom koju poprije pokazujem na aerodromu?
Nadam se da će razboriti državnici uskladiti rešenja u interesu građana i državljana i Srbije i Crne Gore.

Autor je profesor univerziteta iz Beograda