Petak, 09.09.2005.

10:30

Web vodič: Italija (2. deo)

Uzmite umetnička dela Botticellija, Leonarda da Vincija, Michelangela, Tintoretta i Caravaggia, opere Verdija i Puccinija, filmove Federica Fellinija, dodajte tome arhitekturu Venecije, Firence i Rima i dobićete samo delić Italije tokom vekova. (Izvor: BBC)

Default images

Ali Italija je notorna i po svom nezgodnom političkom životu – od Drugog svetskog rata imala je nekoliko desetina vlada.

Italijanski politički pejzaž prošao je seizmičke promene tokom 1990ih kada je u operaciji "Čistih ruku" otkrivena korupcija na najvišim nivoima politike i velikog biznisa. Nekoliko bivših premijera bilo je upleteno u afere a nekoliko hiljada biznismena i političara su prošli policijsku istragu.

Italija je jedna od šest zemalja koje su 1951. godine potpisale Pariski sporazum kojim je utaban put evropskim integracijama. Ona od samog početka čini srž Evrope, ali poslednjih godina oseća se jak uticaj desničarskih euroskeptičara u Berlusconijevoj vladi.

Berlusconi je dao podršku Vašingtonu i Londonu za kampanju u Iraku. U javnosti su sve češći zahtevi da Italija konačno treba da povuče svoje trupe odatle.

Jedan od ozbiljnih problema u Italiji je i stopa nataliteta koja je najniža u Evropi. Predviđanja pokazuju da će se u sledećih 50 godina broj stanovnika smanjiti gotovo za trećinu, a pokojni Papa, Jovan Pavle II, pozvao je Italijane da "ponovo otkriju kulturu življenja i ljubavi i... njihovu misiju roditelja".

Politički profil

Predsednik: Carlo Azeglio Ciampi

Premijer: Silvio Berlusconi

Silvio Berlusconi je sastavio novu vladu 23. aprila 2005, nekoliko dana nakon što zbog raspada njegove koalicije desnog centra bio prinuđen da podnese ostavku. Njegova partija Forza Italia nastavlja da drži vlast, u koaliciji sa Nacionalnom alijansom, Ligom za sever i Unijom hrišćanskih demokrata. Nova italijanska socijalistička partija i Republikanska partija takođe imaju neka manje značajna ministarska mesta.

Sklapanjem ove koalicije okončana je višenedeljna politička nestabilnost, izazvana ozbiljnim porazom vlade na regionalnim izborima. Berlusconijevi koalicioni partneri su zahtevali akciju.

U novoj vladi su se našla nova lica, ali na čelu ključnih resora – uključujući inostrane poslove i ekonomiju – ostali su isti ljudi. 

Berlusconi je čovek koji je najduže bio na čelu jedne posleratne italijanske vlade. Rođen je 1936, i u mlađim i srednjim godinama je uspeo da stvori ogromnu poslovnu imperiju i danas je jedan od najbogatijih ljudi u Evropi. On kontroliše ogromnu medijsku korporaciju, poseduje fudbalski klub AC Milan i kao i značajne interese u advertajzingu, građevinarstvu i drugim oblastima.

Iako nije direktno učestvovao u političkom životu do 1993. kada je osnovao Forza Italia, Berlusconi je već po drugi put premijer. Njegova prva vlada 1994. trajala je samo sedam meseci pre nego što je pala zbog optužbi za korupciju, uličnih protesta i prekida saradnje sa političkim saveznicima.

U decembru 2004, italijanski sudovi su oslobodili Berlusconija od optužbe u vezi sa njegovim poslovnim dilovima iz 1980ih. Još jedna optužba je odbačena zbog zastarelosti. Berlusconi je prethodno neprekidno odbacivao optužbe, tvrdeći da je žrtva lova na veštice politički motivisanog sudstva.

Italija je danas suočena sa rastućim ekonomskim teškoćama. Glavni problemi danas su kako da smanji budžetski deficit i da poveća niska stopu rasta. Inflacija raste, a najavljeni planovi za reformu penzionog sistema i smanjenje javne potrošnje izazivali su proteste.

Ministar finansija: Domenico Siniscalco

Ministar inostranih poslova: Gianfranco Fini

Italijanski mutan miks politike i medija neprekidno dominira naslovnim stranama, a nevladine organizacije i pojedini političari ukazuju na uticaj premijera Berlusconija na javne i privatne elektronske medije.

Javni radio i TV servis, Rai, je tradicionalno pod političkim uticajem, a Berlusconijeva imperija Mediaset rukovodi radom najjačih privatnih stanica u Italiji.

Rai i Mediaset efikasno kontrolišu italijansko TV tržište i potencijalno su moćno oružje. Opozicija tvrdi da joj Rai i Mediaset poklanjaju sve manje vremena.

Zakonom o medijima, izglasanim u parlamentu 2004, omogućeno je osnivanje novih digitalnih TV kanala kao i delimična privatizacija Rai. Kritičari tvrde da će ovim zakonom Berlusconi steći još jaču kontrolu nad medijima.

Italijanska štampa je izuzetno regionalizovana. Naročito u Milanu izlazi veliki broj dnevnika i njuz magazina. Većina novina je u privatnom vlasništvu, često su u sprezi sa nekom političkom partijom ili u vlasništvu neke velike medijske grupacije.

News Corp Ruperta Murdocha bukvalno je obezbedio monopol nad italijanskom TV pretplatom, kada je u julu 2003. osnovao Sky Italia. Taj servis je stvoren spajanjem dva postojeća TV servisa koji funkcionišu na osnovu pretplate - Stream i Telepiu.

U Italiji svoj program emituje oko 2,500 komercijalnih radio stanica. Nekoliko ima nacionalnu frekvenciju, a većina su muzičke.

Štampa

Corriere della Sera – glavni dnevnik

La Repubblica - dnevnik, u vlasništvu grupacije L'Espresso

Il Messaggero – rimski dnevnik

La Stampa – dnevnik, u vlasništvu grupacije Fiat Il Sole 24 Ore – finansijski dnevnik

Televizija

Rai – javni emiter, u njegovom sastavu su Rai Uno, Rai Due, Rai Tre, kanal za vesti Rai News 24 i jedan broj kablovskih/satelitskih servisa Mediaset – najveći italijanski privatni TV emiter, u njegovom sastavu su Italia 1, Rete 4 i Canale 5

Radio

Rai – u državnom vlasništvu, u njenom sastavu je glavna nacionalna mreža Radio 1, kanal sa zabavnim programom Radio 2, kulturna stanica Radio 3 i parlamentarna stanica GR Parlamento

Radio 24 – komercijalna mreža, vesti i biznis

Radio 101 - komercijalna mreža, pop muzikaRadio Italia - komercijalna mreža, italijanska pop muzika

Novinska agencija

Ansa

Italija: Hronologija događaja

1915 – Italija ulazi u Prvi svetski rat na strani Saveznika.

1919  - Na osnovu mirovnih sporazuma dobija Trentino, Južni Tirol, i Trst.

1922 – Fašistički lider Mussolini sastavio vladu nakon tri godine političkih i ekonomskih nemira.

1926 – Progon opozicionih partija.

1929 – Lateranskim ugovorom stvorena država Vatikan.

1935 – Italija izvršila invaziju na Etiopiju.

1936 - Mussolini sklopio savez sa nacističkom Nemačkom.

1939 - Albanija anektirana.

1940 – Italija ulazi u Drugi svetski rat kao saveznik nemačke. Italijanske snage okupirale Britansku Somaliju u Istočnoj Africi.

1941 – Italija proglasila rat protiv SSSR.

1943 – Saveznici se ikrcali na Siciliju. Kralj Vittorio Emanuelle III uhapsio Mussolinija. Potpisano primirje sa Saveznicima. Italija proglasila rat protiv Nemačke.

1944 – Savezničke snage oslobodile Rim.

1945 – Nemci oslobodili Mussolinija iz zatvora. Italijanski partizani zarobili i streljali Mussolinija.

Evropske integracije

1946 – Na referendumu ukinuta monarhija i proglašena republika.

1947 – Italija prema mirovnom ugovoru predala zemlje i teritorije osvojene u ratu.

1948 – Novi ustav. Hrišćanski demokrati pobedili na izborima.

1951 – Italija postaje članica Evropske zajednice za ugalj i čelik.

1955 – Italija postaje član Ujedinjenih nacija.

1957 – Italija među osnivačima Evropske ekonomske zajednice.

1963 – Italijanska socijalistička partija se pridružuje koaliciji predvođenoj Hrišćanskim demokratama i premijerom Aldom Morom.

1972 - Giulio Andreotti postaje premijer – funkcija na kojoj je bio 7 puta u sledećih 20 godina.

1976-78 - Komunisti stiču značajan uticaj u politici.

1978 – Bivšeg Premijera Alda Mora kidnapovali i ubili pripadnici fanatičke levičarske grupe, Crvene brigade (Brigatte Rosse). Legalizovan abortus.

1980 – U bombaškom napadu na stanicu u Bolonji poginule 84 osobe. pretpostavlja se da su napad izveli desničarski ekstremisti.

1983 - Bettino Craxi postaje prvi socijalistički premijer Italije od Drugog svetskog rata.

1984 – Rimokatolička religija gubi status državne religije.

1991 – Komunisti menjaju ime u Demokratsku partiju levice.

Korupcija

1992 – Otkrivena korupcija na visokom nivou. Usledilla višegodišnja hapšenja i istrage.

Glavni tužilac u borbi protiv Mafije, Giovanni Falcone, njegova žena i tri telohranitelja ubijena eksplozijom automobila bombe.

1993 – Zbog skandala oko podmićivanja Craxi podnosi ostavku na mesto lidera Socijalističke partije. Kasnije je pobegao iz zemlje, osuđen je u odsustvu na kaznu zatvora ali je 2000. godine umro u Tunisu.

1994 (mart) - Alijansa za slobodu pobeđuje na izborima. Ta koalicija, u čijem sastavu su bile Forza Italia Silvija Berlusconija, Liga za sever i Neofašistička nacionalna alijansa, raspala se krajem godine nakon konflikta sa sudijama zaduženim za korupciju i sukoba sa trgovinskim sindikatima oko penzijskih reformi.

1995-96 - Lamberto Dini dolazi na čelo vlade tehnokrata. Usvojen restriktivan budžet.

1996 - Koalicija maslinove grančice levog centra pobeđuje na izborima. Romano Prodi postaje premijer.1997 – Nekoliko zemljotresa pogodilo područje Umbrije. Bazilika Svetog Franje u Asiziju pretrpela ogromna oštećenja. Četiri osobe su poginule.

Izglasano nepoverenje Prodijevoj vladi. Massimo D'Alema postaje premijer

1999 - Carlo Ciampi postaje predsednik.

2000 (april) - D'Alema podnosi ostavku posle loših rezultata na regionalnim izborima i na njegovo mesto dolazi Giuliano Amato.

Berlusconijev comeback

2001 (maj/jun) – Koalicija desnog centra, predvođena Silviom Berlusconijem iz stranke Forza Italia dobija opšte izbore.

Berlusconi formirao novu koalicionu vladu u koju su ušli lideri dve desničarske partije, Gianfranco Fini iz Nacionalne alijanse i Umberto Bossi iz Lige za sever, kao i pro-evropski Renato Ruggiero koji postaje ministar inostranih poslova.

2001 (oktobar) – Na prvom ustavnom referendumu od 1946. građani glasali za značajne ustavne promene kojim je državnim regionima data veća autonomija u poreskom sistemu, obrazovanju i ekološkoj politici.

2002 (januar) – Lira zamenjena eurom.

Ministar inostranih poslova Renato Ruggiero podnosi ostavku u znak protesta zbog euroskeptičnih stavova svojih desničarskih kolega u vladi.

2002 (februar/mart) – Usvojen kontroverzni zakon kojim se Berlusconiju dozvoljava da zadrži kontrolu nad svojim biznisom.

2002 (oktobar) – Donji dom parlamenta izglasao kontroverznu izmenu krivičnog zakona za koju kritičari kažu da joj je cilj bio da pomogne Premijeru Berlusconiju da izbegne suđenje pod otpužbom za korupciju.

Proizvođač automobila Fiat objavio da planira da otpusti 20% svojih radnika, što je izazvalo proteste širom Italije.

2003 (maj/jun) – Premijer Silvio Berlusconi se pojavljuje pred milanskim sudom na sopstvenom suđenju na osnovu optužbi za korupciju vezanu za biznis dilove iz 1980ih. Izjavljuje da je žrtva zavere politički motivisanog sudstva.

2003 (jun) – Obustavljeno suđenje Berlusconiju nakon što je parlament izglasao zakon kojim se nosiocima pet najvažnijih državnih funkcija garantuje imunitet. Među tih pet funkcija je i premijerska.

2003 (novembar) – Italija proglasila nacionalnu žalost nakon što je 19 njenih vojnika poginulo u samoubilačkom napadu na njihovu bazu u južnom Iraku. 

2004 (januar) – Ustavni sud oborio zakon kojim se Berlusconiju i drugim nosiocima najvažnijih državnih funkcija garantuje imunitet od optužbe. Suđenje Berlusconiju nastavljeno u aprilu.

2004 (oktobar) – Italija sa ostrva Lampeduza proterala nekoliko stotina azilanata iz Afrike. UN uputile oštre kritike Italiji.

2004 (decembar) – Posle četvorogodišnjeg suđenja, Premijer Berlusconi oslobođen od optužbi za korupciju. 

2005 (januar) – Najmanje 17 osoba je poginulo u čeonom sudaru putničkog i teretnog voza u blizini Bolonje.

2005 (mart) – Pripadnik italijanske tajne službe ubijen tokom operacije oslobađanja talaca u Iraku.

2005 (april) – Parlament ratifikovao ustav EU.

Politička kriza izazvana porazom vladine koalicije na regionalnim izborima. Koalicija se raspala, a Berlusconi podnosi ostavku. Nekoliko dana kasnije, Berlusconi formirao novu vladu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Podeli: