Cjenovnik zločina

Kada za isti sto u Cavtatu 19. jula budu sjeli Đukanović, Vujanović, Sanader i Mesić biće to početak jedne drugačije balkanske priče. 

Crna Gora je prva država na Balkanu koja je, bez međunarodne prinude, najavila spremnost da drugoj državi - Hrvatskoj - plati nadoknadu za štete koje su građani Crne Gore napravili marširajući početkom devedesetih na Dubrovnik. 
   Razgovore o poravnanju računa iz ratne prošlosti najavio je crnogorski predsjednik Vujanović tokom prošlonedjeljne posjete  Podgorici hrvatskog predsjednika Mesića Crnoj Gori. 
   Odmah nakon objave vijesti krenula je lavina reakcija. Crnogorska opozicija koja se zalaže za zajedničku državu bila je jedinstvena u osudi. Preuzimanje krivice za rat je izdajnički čin, ocijenili su iz Bulatovićevog SNP-a. Popovićevi narodnjaci  su tvrdili da ni Vujanović ni Đukanović nemaju ovlašćenje da obećavaju ratne nadoknade. Najdalje je otišla Mandićeva SNS tvrdeći da je riječ o političkoj kompenzaciji: da Hrvatska dobije novce za ratnu odštetu a Crna Gora zauzvrat hrvatsku podršku za projekat nezavisnosti. 
   Profesor međunarodnog prava dr Nebojša Vučinić odbacuje tezu da je Crna Gora - prihvatajući u načelu pregovore o nadoknadi - priznala krivicu za agresiju na Hrvatsku. "Postojanje agresije jedne suverene države na drugu izričito utvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Sam čin da je neko spreman da nadoknadi štetu koja je proistekla iz kršenja pravila ratovanja nije istovremeno priznanje da je agresor", kaže dr Vučinić za Monitor. 
   Ne čude burne reakcije: crnogorska vlast je povukla potez specifične težine - prihvatila je odgovornost za učešće u Miloševićevom ratu protiv Hrvatske i spremna je da nosi breme posljedica za ono što je učinjeno. U političkoj ravni, teško je odluci crnogorske vladajuće koalicije naći velike zamjerke: nema valjanog hoda u budućnost bez raščišćavanja tereta prošlosti, plaćanje nadoknade građanima Hrvatske je izgradnja mosta za dobrosusjedske odnose novih generacija. 
   Politička dimenzija crnogorsko-hrvatskih pregovora tek je djelić priče. Samo nekoliko dana pred najavljeni crnogorsko-hrvatski susret mnogo toga ostalo je nejasno: ko i sa kakvim ovlašćenjima pregovara, da li je eventualni dogovor pravno obavezujući, iz kojih državnih fondova će biti isplata  nadoknade...
   Ustav Crne Gore i drugi državni propisi ne pominju instituciju ratne nadoknade. Ni ovlašćenja crnogorskog predsjednika i premijera ne pružaju osnova za tvrdnju da Vujanović i Đukanović imaju pravnog osnova da odlučuju o vrsti ili visini nadoknada prema drugim državama ili stranim državljanima. 
   "Nadoknada za učinjeno u pohodu na Dubrovnik je realizacija jedne zakašnjele obaveze", kaže za Monitor dr Blagota Mitrić, profesor na Pravnom fakultetu i sudija Suda državne zajednice. Mitrić ističe da je u ovom slučaju bitna politička volja da se Crna Gora rehabilituje, a da će se lakše naći pravna forma. "Može to da se uradi bilo kroz skupštinski zakon ili, evntualno, uredbom Vlade", kaže Mitrić. 
   U tom slučaju, problem je rješiv: vladajuća koalicija ima većinu u Skupštini - može odlučujuće uticati na odluku o usvajanju zakona ili na sastav državne delegacije za pregovore o nadoknadi. 
   Profesor međunarodnog prava dr Nebojša Vučinić ipak upozorava da se crnogorsko-hrvatski odnosi ne mogu razmatrati van konteksta raspada Jugoslavije. "Prije konkretnih pregovora treba razlučiti: do kada je taj sukob bio unutrašnjeg karaktera, kada  je prerastao u sukob međunarodnog tipa, kolika je šteta stvarno počinjena od strane crnogorskih građana, koliko dio odgovornosti snosi JNA", napominje Vučinić. 
   Otvara se spirala novih dilema. Pošto je u Hrvatskoj formalno ratovala JNA, a Crna Gora i Hrvatska nijesu tada bile dvije suverene države, biće vraški teško izdvojiti krivična djela koja su počinili baš crnogorski građani tokom pohoda na Dubrovnik. Pitanje je, takođe, ima li Crna Gora odgovornost i za djela crnogorskih građana koji nijesu bili mobilisani rezervisti već dobrovoljci na dubrovačkom ratištu? 
   Ni ekspertima neće biti lako da precizno utvrde štetu koja je nastala kršenjem zakona i običaja ratovanja a za čiji nastanak je odgovorna crnogorska država. 
   Jedno je izvjesno: prihvatajući da plaća nadoknadu hrvatskim građanima Podgorica je pokrenula lanac istinskog pomirenja. Dosadašnja izvinjenja političara više su ličila na manevre  namijenjene za spoljnu i za unutrašnju upotrebu.  
   Ali plaćanje nadoknade ne mora da znači i amnestiju za prošle dane. Dr Vojin Dimitrijević, profesor međunarodnog prava i srpski član Venecijanske komisije tvrdi da potez Podgorice neće uticati na crnogorsku poziciju povodom tužbi Bosne i Hrvatske. "Ako uspeju tužbe Bosne i Hecegovine i Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore kao vinovnika genocida - onda Crna Gora neće biti izuzeta od odgovornosti", smatra Dimitrijević napominjući da su Srbija i Crna Gora zemlje sukcesori SFRJ i SRJ i da se optužba odnosi za djela iz 1991. do 1995. godine. "U to doba Srbija i Crna Gora su bile zajedno, kao što su tada Đukanović i Milošević bili saveznici", tvrdi Dimitrijević.  
   U danima koji dolaze sučeljavaće se mišljenja stručnjaka, eksperti će utvrđivati mehanizme kojim će Crna Gora obeštetiti građane Hrvatske. Krivudav je put od dobre ideje do stvarnosti. I tek treba da se utvrdi cjenovnik prošlosti: gradonačelnik Konavala Luka Korda smatra da pričinjena šteta iznosi najmanje 100 miliona eura; crnogorska opozicija već je optužila crnogorsku vlast da bi - isplatom 100 miliona eura - uništila Crnu Goru... 
   Kako izmjeriti cijenu ljudske duše, koliko koštaju životi oko 400 hrvatskih civila i boraca? Da li je crnogorska država dužna da obešteti i porodice crnogorskih žrtava: 125 crnogorskih rezervista poginulo je tokom crnogorskog "rata za mir".  
   Koliko god da, na kraju pregovora, bude iznosila cijena nadoknade - to je najmanja šteta koju Crna Gora treba da plati. Pohod na Konavle su predvodili Bulatović, Đukanović i Marović, ali su imali podršku većine građana: antiratni pokret, iako snažan, nije bio kadar da spriječi ratno ludilo. Zato će eventualnu nadoknadu morati da plate svi: oni koji su učestvovali, oni koji su ćutali, ali i oni koji nijesu bili kadri da zaustave ratno bezumlje. 
   Kada su ga za dan crnogorske državnosti upitali koji bi događaj izbrisao iz crnogorske istorije poznati crnogorski istoričar, dr Radoje Pajović, je odgovorio: "Kad bih kako mogao, izbrisao bih kao gumicom onaj sraman pohod Crnogoraca na Konavle. Ali, istorija se ne da izbrisati". 
   Računi prošlosti uvijek dođu na naplatu. Gorko iskustvo pohoda na Dubrovnik valjda će pomoći da u Crnoj Gori to shvate svi, za sva vremena.