Razno
Na današnji dan, 21. avgust
Danas je četvrtak, 21. avgust. Ovo su istorijski događaji koji su obeležili ovaj datum.
0:00
21.8.2025.
3 h
Petak, 26.11.2004.
12:58
CARLA DEL PONTE
Sirota Carla. Mislila je da će zadnjim izvještajem pred Vijećem sigurnosti prikovati za stolce sve s ovih prostora, kako bi čuli završnu lekciju što se smjelo a što ne u ratovima 91.-95.
I, doista, đaci su napregnuto slušali, bojeći se da u posljednjem trenutku ne zarade jedinicu, ali su u zadnjim klupama već počeli uvježbavati borilačke zahvate iz prethodnog rata, 41.-45.
Tako nekako izgledao je incident u Zagrebu, gdje je troje beogradskih studenata prošetalo portret Draže Mihailovića posred središnjeg trga, da bi zatim, očito iz odmazde, planuo mini-bus srbijanskih plivača.
Ako se ova dva događaja simbolički usporede sa sukobom četnika i ustaša, čovjek odmah na početku može odahnuti. Otvorenog sukoba među njima u stvarnosti nikada nije bilo. To ne znači da treba podcijeniti španciranje Draže Zagrebom i, pogotovo, paljevinu srbijanskog automobila.
Ali, ustaše i četnici bili su ipak samo pomoćno osoblje u ratovima devedesetih, i sada kada su ključni akteri uglavnom u zatvoru ili pod zemljom, ostaje im samo puštanje pare na javnim mjestima. A ni to više osobito ne prolazi.
Izuzimajući ponekog iz državnog vrha, u Beogradu pokazuju puno razumijevanja što Hrvatska, dok miče ikone ustaškog pokreta, sasvim prirodno ne može mirno gledati pojavu onih četničkih. A čak i u uvijek narogušenijoj Hrvatskoj dovoljno je glasova da je hrvatsko pravosuđe previše nervozno reagiralo prema poklonicima Mihailovića, puno nervoznije nego prema Pavelićevim.
U krajnjoj liniji, implicitna je poruka mnogih našijenaca, tamo gdje ima ustaša logično je, zar ne, da će se pojaviti i četnici. Problem Hrvatske, dodat će ovaj glas razuma, je u tome da ona autistički traži da za nju ne važe pravila za čije se usvajanje sama zalagala.
Upravo tako izgleda i povijest njenih odnosa s Haaškim sudom, koja je počela inicijativom da se on osnuje, a zatim se nastavila neurasteničnim kršenjem prstiju kod svih izvještaja haaškog tužiteljstva, uključujući i ovaj posljednji.
Del Ponte je ponovno optužila Hrvatsku zbog Gotovine, što zvuči već napasno, ali samo dok se ne kaže da to nije zbog toga što ga nije uhapsila, nego što to nije – ozbiljno pokušala. Ništa, dakle, nemoguće ne traži strašna Carla, tako da naredni tjedni neizvjesnosti kako će na ovo reagirati Bruxelles idu samo na dušu službenog Zagreba.
I, doista, đaci su napregnuto slušali, bojeći se da u posljednjem trenutku ne zarade jedinicu, ali su u zadnjim klupama već počeli uvježbavati borilačke zahvate iz prethodnog rata, 41.-45.
Tako nekako izgledao je incident u Zagrebu, gdje je troje beogradskih studenata prošetalo portret Draže Mihailovića posred središnjeg trga, da bi zatim, očito iz odmazde, planuo mini-bus srbijanskih plivača.
Ako se ova dva događaja simbolički usporede sa sukobom četnika i ustaša, čovjek odmah na početku može odahnuti. Otvorenog sukoba među njima u stvarnosti nikada nije bilo. To ne znači da treba podcijeniti španciranje Draže Zagrebom i, pogotovo, paljevinu srbijanskog automobila.
Ali, ustaše i četnici bili su ipak samo pomoćno osoblje u ratovima devedesetih, i sada kada su ključni akteri uglavnom u zatvoru ili pod zemljom, ostaje im samo puštanje pare na javnim mjestima. A ni to više osobito ne prolazi.
Izuzimajući ponekog iz državnog vrha, u Beogradu pokazuju puno razumijevanja što Hrvatska, dok miče ikone ustaškog pokreta, sasvim prirodno ne može mirno gledati pojavu onih četničkih. A čak i u uvijek narogušenijoj Hrvatskoj dovoljno je glasova da je hrvatsko pravosuđe previše nervozno reagiralo prema poklonicima Mihailovića, puno nervoznije nego prema Pavelićevim.
U krajnjoj liniji, implicitna je poruka mnogih našijenaca, tamo gdje ima ustaša logično je, zar ne, da će se pojaviti i četnici. Problem Hrvatske, dodat će ovaj glas razuma, je u tome da ona autistički traži da za nju ne važe pravila za čije se usvajanje sama zalagala.
Upravo tako izgleda i povijest njenih odnosa s Haaškim sudom, koja je počela inicijativom da se on osnuje, a zatim se nastavila neurasteničnim kršenjem prstiju kod svih izvještaja haaškog tužiteljstva, uključujući i ovaj posljednji.
Del Ponte je ponovno optužila Hrvatsku zbog Gotovine, što zvuči već napasno, ali samo dok se ne kaže da to nije zbog toga što ga nije uhapsila, nego što to nije – ozbiljno pokušala. Ništa, dakle, nemoguće ne traži strašna Carla, tako da naredni tjedni neizvjesnosti kako će na ovo reagirati Bruxelles idu samo na dušu službenog Zagreba.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare