Utorak, 20.12.2005.

13:46

Portparoli nesreće

Biti dete na Kosovu u politički prokaženoj etničkoj zajednici danas nije ništa lakše nego pre deset godina, kada su odnosi snaga bili sasvim drugačiji. Ono što ovaj jedinstveni kontinuitet nepravde čini posebno neizdrživim upravo je spremnost političkih vrhova da nepravdom javno manipulišu. Kada se kao glavni akteri takvog igrokaza pojave deca, egzibicija postaje degutantna.

Autor: R.D.

Default images

Pozvana da "ugreju hladna srca Beograđana", deca iz srpskih enklava sa Kosova prošetala su u nedelju centralnim gradskim ulicama u pratnji samozvanih portparola nesreće i pojedinih poslanika republičkog parlamenta. Svojim kućama deca su vraćena sa poklonjenim kompjuterima i po 100 - 200 evra u džepu, kao nekom vrstom nadoknade za besramnu upotrebu njihovih sudbina na javnoj sceni Beograda.

Biti dete na Kosovu u politički prokaženoj etničkoj zajednici danas nije ništa lakše nego pre deset godina, kada su odnosi snaga bili sasvim drugačiji. Ono što ovaj jedinstveni kontinuitet nepravde čini posebno neizdrživim upravo je spremnost političkih vrhova da nepravdom javno manipulišu. Kada se kao glavni akteri takvog igrokaza pojave deca, egzibicija postaje degutantna.

Nakon "Nikoljdanskog defilea" ulicama, deca su se u Narodnom muzeju igrala balonima sa reklamnim porukama "najtiražnijih dnevnih novina" koje su priliku iskoristile za promociju svog izdanja "Moje detinjstvo", sačinjeno od crteža srpske dece sa Kosova. "Plan je da se ovom knjigom šalje poruka svetu i političarima o životu dece na Kosovu i Metohiji", navode izdavači. Organizatori su potom decu odveli do Narodnog pozorišta gde je publici priređena predstava "Kosovski božuri". Do kasnog popodneva sa video-bima na Terazijama gradom su odjekivali dečji glasovi. Da li je javna zloupotreba dece, čije je gostovanje najpre najavljeno uz napomenu da se neće previše "izlagati medijima", ta pomoć koju kosovski Srbi očekuju od Beograda?

"Grejanje" na dečjoj nesreći organizovano je usred priprema za pregovore o budućem statusu Kosova pod maskom spontanog građanskog pritiska na aktere u odlučivanju. Osnovna poruka, nažalost, ostala je ista - teška sudbina ljudi korisna je za političke pregovore o granicama. "Za odbranu Kosova nije potrebno oružje", objasnila je Sanda Rašković-Ivić. I deca mogu poslužiti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: