Utorak, 12.07.2005.

11:56

Da li je Srbija brend?

Srbija je 1884. bila među prvim državama u svetu koje su imale svoje dobre zakone iz oblasti industrijske svojine, o robnim i uslužnim žigovima i zaštiti industrijskog dizajna

Autor: Milenko Manigodić*

Default images

Tekovine današnjeg civilizovanog sveta nastale su zahvaljujući slobodi ljudskog duha i njegovim tvorevinama. Zbog toga su danas u tom svetu intelektualna, moralna i imovinska prava stvaralaca zaštićena u sve većoj meri.

Koeficijent industrijske svojine (grubo rečeno, računat u odnosu na vrednost sirovina ili rutinskog rada) porastao je od početka XX veka, kada je po Đeržinskom iznosio 116, do 130 (laboratorijskom obradom sirovina), da bi se popeo čak do skoro 1.500 pariskim brendiranjem egipatskih parfema, dok je danas nemoguće izračunati taj koeficijent i odvojiti ga od pitanja suvereniteta i opstanka jedne države ili naroda.

Imajući ove i ostale odnosne podatke u vidu, predsednik vlade Japana ima zakonsku obavezu da svake sedmice najmanje jedanput raspravlja sa stručnjacima iz oblasti o stanju industrijske svojine u toj zemlji.

Kada se uzmu u obzir ustavne i druge odredbe Zakona u SAD, industrijskoj svojini u SAD posvećuje se još veća pažnja nego u Japanu. Veliki broj projekata i stalnih konkursa na svim nivoima za rešenje tehničkih, zdravstvenih i drugih problema su prioritetni zadaci.

Evropska zajednica nastoji da prestigne u toj brizi SAD i Japan i uspesi ne izostaju. Sve je veći broj komunitarnih disciplina u oblasti industrijske svojine, a zbog ekonomskog značaja materije i njene složenosti u većini država Evropske unije samo jedan sud raspravlja o povredi odnosnih komunitarnih prava.

Kakvo je kod nas stanje?

Prvi po redu stvaraoci – pronalazači čije tvorevine donose komparativne prednosti našim proizvodima, doprinose zapošljavanju, povećavaju devizni priliv, smanjuju odliv deviza, jačaju ekonomsku osnovu Srbije i na najbolji mogući način predstavljaju Srbiju, kod nas su očito – kada se uzmu u obzir zainteresovanost političara i uložena sredstva u njihove poduhvate – daleko manje uvaženi i vrednovani od sportista. Onaj nivo svesti i navika da se iz „narodnih” gradskih komiteta šalju u preduzeća rukovodioci stručnjacima opstala je u našem društvu, s tom razlikom što su sada legla tih rukovodilaca najčešće „demokratske” interesne grupe.

Što se tiče sudske zaštite, veoma veliki broj sudova u Srbiji je nadležan da raspravlja u predmetima koji se odnose na industrijsku svojinu i uopšte na intelektualnu svojinu. To su, kada se uzmu u obzir svi mogući slučajevi, svi opštinski, okružni i privredni sudovi. Već duže vreme se ukazuje da s obzirom na ekonomski značaj ovih predmeta, neophodnost specijalizacije sudija zbog složenosti materije, prosečnu dužinu trajanja ovih sporova pred prvostepenim sudovima preko deset godina (prema jednom ispitivanju na osnovu stratifikovanih uzoraka), odavno postoji potreba za formiranjem posebnih veća pri Trgovinskom sudu u Beogradu i pri Višem trgovinskom sudu u Beogradu (kada u Francuskoj, Španiji itd. samo jedan sud raspravlja o povredama, na primer, komunitarnih žigova i komunitarnog dizajna, zašto bismo mi predvideli nadležnost još dva ili više sudova?).

Situacija je u poslednje vreme još kritičnija. Prvi razlog je što su pokrenuti novi brojni sporovi carinskog postupka u kome se proverava poštovanje prava intelektualne svojine, odnosno prekida carinski postupak u slučaju povrede tih prava sve dok sud ne donese odgovarajuću odluku u vezi sa pitanjem da li postoji povreda itd. U više slučajeva je prekinut carinski postupak, podnete su tužbe sudu, postupak u prvom stepenu nije okončan u jednom broju predmeta a i po proteku godinu i po dana, roba velike vrednosti leži u carinskim skladištima. Drugi razlog je što novi Zakon o žigovima ne sadrži odredbe koje bi imale u vidu ovaj postupak i što nalaže sedam obaveznih zastoja sudskog postupka koje ne predviđa nijedno pravo u svetu.

Odgovornost za stanje u predmetnoj oblasti je sve veća. Brojni veliki i mali moćnici, čije je nesistematsko poluobrazovanje u materiji izvor njihovih „originalnosti”, udruženi dokazuju da su neko i da su u pravu, kako je to rekao Sartr u „Mučnini”. Zato nas snalazi ovo što nas snalazi, što je teško podneti jer je Srbija 1884. god. bila među prvim državama u svetu koje su imale svoje dobre zakone iz oblasti industrijske svojine o robnim i uslužnim žigovima i zaštiti industrijskog dizajna.

Pod unakaženim zvaničnim srpskim simbolom, koji sada sadrži četiri „originalna” ocila, srpski čamac kreće na debelu pučinu globalnog mora.

*advokat

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: