Kako nas je podsetio Huttonov izveštaj, 2. septembra 2002. u Guardianu sam citirao jedan izvor koji mi je rekao: "Ovaj izveštaj neće imati nekog naročitog efekta. Nema tu mnogo da se doda." Sledećeg dana, Tony Blair, koji se tek vratio iz posete Georgeu Bushu, rekao je da će vlada objaviti novi izveštaj o iračkom programu za naoružanje. Moj izvor je bio potpuno u krivu što se tiče prve stvari, ali i potpuno u pravu što se tiče druge. On je znao šta stoji u postojećem izveštaju i bio je svestan njegove neodrživosti kada je reč o vojnoj akciji protiv Iraka.
On nije mogao da poveruje da bi vlada mogla da upotrebi izveštaj zasnovan na malom broju podataka britanske obaveštajne službe u vezi sa Saddamovim programom za nuklearno, hemijsko i biološko naoružanje kao obrazloženje za otpočinjanje rata.
Odgovor je, to već znamo, da su Blair i njegovi najbliži saradnici bili namereni da zloupotrebe obaveštajnu službu kako bi proizveli dokument kojim bi ubedili parlamentarno i javno mnjenje da podrže invaziju na Irak. Događaji koji su usledili pokrenuli su do sada najveći skandal u obaveštajnoj službi.
Taj skandal je tim veći s obzirom da je objavljeni izveštaj iskorišćen da se potkrepi odluka koja je doneta samo zbog Bushove odluke da pođe u rat. Nezamislivo je da bi Blair dozvolio Bushu da sam pođe u rat. Štagod da Bush uradi, Blair mu je za petama. Ali ta pozicija, juče je premijer shvatio, nije najkomfornija. Bushova odluka da sprovede istragu o podacima obaveštajnih službi i oružju za masovno uništenje primorala je Blaira da i on učini isto.
Zvaničnici privatno priznaju da je bilo nepošteno tvrdnju 45-minuta predstaviti kao "najnovije obaveštajne podatke", jer tako nešto se moglo bez problema naći u starim iračkim vojnim priručnicima. "Zašto sada i zašto Saddam?" upitala se Ann Taylor, predsednica parlamentarnog komiteta za bezbednost, kada je prvi put videla izveštaj. Isto pitanje postavili su šefovi obaveštajne službe. Borba protiv terorizma bila je daleko važnija, a napad na Irak bi to samo otežao – stav koji se juče mogao čuti od članova Komiteta za inostrane poslove Donjeg doma parlamenta.
Obaveštajne agencije su sluge svojih izabranih političkih gospodara. Kriviti njih zato što su se povinovale zahtevima Downing Streeta bilo bi preterano. A to su stvari na koje treba da se fokusira istraga. One su tim bitnije u trenutku kada je Blair usvojio Bushovu doktrinu preventivnih napada, čiji će uspeh ili neuspeh – kao i legalnost – zavisiti od preciznih, ne politizovanih obaveštajnih podataka.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare