Zemlja paradoksa

Zastrašujuća scena. Oko dvjesta policajaca u crnim uniformama i neprobojnim prslucima, naoružani do zuba, okružili bar dvostruko više gnjevnih radnika podgoričkog "Radoja Dakića" u fabričkom dvorištu. Ne daju im da izađu preko kapije i kao dan ranije blokiraju obližnje raskršće sa kojeg vode putevi prema Nikšiću i Cetinju. To je ista ona tvornica bagera i ostalih građevinskih mašina iz koje je prije četrnaest godina potekla antibirokratska revolucija. Ona u međuveremenu nije pojela svoju djecu nego ih je kaznila u duhu teške narodne kletve "Dabogda imali, pa nemali". Od građana pristojnog standarda pretvorila ih je u puku sirotinju.

"Javno pozivamo Mila Đukanovića da kaže kako da preživimo a da ništa ne primamo", sažeo je zahtjeve svojih radnih kolega predsjednik Štrajkačkog odbora Dragan Mugoša.

Oni koji su se prošlog utorka gurali i prepirali sa policijskim kordonima više se i ne sjećaju kad su posljednji put primili platu. Uvjereni da prije deceniju i nešto prečicom idu u mnogo svjetliju budućnost, stigli su, sa hiljadama drugih, u ćorsokak iz kojeg uzaludno dozivaju u pomoć jednog od onih u koje su se zaklinjali na početku tog neslavnog revolucionarnog pohoda - crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Đukanović ovog puta nije čuo dakićevce, pa su se oni vratili "na mjesto zločina" - ispred zgrade Skupštine.

Možda će tu da čekaju i Novu godinu. Društvo im najavljuju radnici nekoliko nikšićkih firmi, od kojih neki danima štrajkuju glađu, rudari i bivši poreznici iz Berana, zaposleni iz još nekoliko gradova...

SOCIJALNI PROTESTI

Talas radikalnih socijalnih protesta zahvatio je poveliki dio Crne Gore. Da li će i kako vlast, kojoj štrajkači ispostavljaju neprijatna pitanja i zahtjeve, sa njima izaći na kraj vjerovatno ni ona sama ne zna.

"Da je crnogorska privreda preduzeće, u svakoj tržišnoj privredi bi bankrotirala, jer ne može da plati poreze, dugove dobavljačima i bankama i isplati zarade zaposlenima", tvrdi izvršni direktor Grupe za promjene Nebojša Medojević. On optužuje premijera Đukanovića da "djeluje kao da ne živi u Crnoj Gori" i prognozira: "Ako ovako nastavimo, sve veći broj građana Crne Gore neće moći da preživi i doći će do akumulacije negativne energije koju može zapaliti bilo šta".

Istina, Vlada se selektivno obraća štrajkačima, ali oni uglavnom odbijaju njene skromne ponude. "Mi nismo pjevačica pa da nas Vlada zadovolji sa 130.000 eura", poručuju dakićevci, aludirajući na novogodišnju "euro narukvicu" obećanu beogradskoj folk zvijezdi Ceci Ražnatović. Kako tvrde crnogorski mediji, Ceca će u Budvi za jednu noć pjevanja dobiti trideset hiljada eura, plus sto hiljada od noćnog kluba "Trokadero".

Budvanski novogodišni spektakl velikim dijelom finansiraće lokalna televizija čiji radnici već mjesecima ne primaju plate! Ali, to je samo jedan od paradoksa na crnogorskoj socijalnoj mapi. Na jednoj strani izobilje na kojem bi pozavidjeli i stanovnici Beverli Hilsa, a na drugoj afrička bijeda. Zato samo neupućeni mogu da se iščuđavaju kako su to već davno rasprodati svi novogodišnji sedmodnevni aranžmani za Pariz iako koštaju po devetsto eura. Veliko interesovanje vlada i za najskuplji aranžman - doček Nove 2004. na Kubi. Osam dana oko 1200 eura. A avionski let do Pariza ili Kube staje četiri prosječne mjesečne zarade. Istovremeno malo je ko zainteresovan za domaću ponudu. U mnogim restoranima i hotelima neće ni biti organizovano novogodišnje slavlje. Budva, Herceg Novi, Kolašin, Podgorica... preblizu su. I ispod nivoa novokomponovanih crnogorskih bogataša.

Pažnju crnogorske javnosti uoči Nove godine privlače još neki događaji. Kako pišu podgorički listovi, premijeru Milu Đukanoviću samo što nije stigla optužnica iz Italije zbog umiješanosti u međunarodni šverc cigaretama. Obimna dokumentacija o tome prebačena je iz Švajcarske u Italiju, gdje istragu vodi energični tužilac Đuzepe Šelzi. Podgorički Dan tvrdi da je protiv Đukanovića tajno svjedočio poznati italijanski mafijaš Franko dela Tore. Tore je, piše Dan, priznao da su mu crnogorske vlasti omogućile nesmetan šverc ogromnih količina cigareta, a on im je zauzvrat mjesečno uručivao pozamašnu deviznu apanažu. I potvrdio da ništa u Crnoj Gori nije moglo da se desi a da to ne aminuje crnogorski premijer Milo Đukanoivć, piše Dan.

TUŽBE IZ ITALIJE, NAFTA IZ LIBIJE

I sam Đukanović nedavno je najavio da ga ne bi mnogo iznenadilo ukoliko sa druge obale Jadrana stigne optužnica protiv njega. No, moguće je da ga sustigne i sve izvjesniji nastavak afere seks trafiking, čiji će se rasplet, po svoj prilici, odigrati pred sudom. Trenutno je u toku potjera za glavnom junakinjom afere Moldavkom S. Č. kako bi na osnovu grafološke analize njenog rukopisa državni tužilac Crne Gore Vesna Medenica eventualno pokrenula novi postupak.

Predsjednik Filip Vujanović ovih dana skrenuo je na sebe pažnju posjetom Moameru Gadafiju, za čije zdravlje crnogorska javnost dugo nije ništa čula. Nekada na ovim prostorima popularni lideri nesvrstanih zemalja odavno se ne pominju u ovdašnjim medijima. Zbog toga je Vujanovićev odlazak u Libiju, pod Gadafijev šator, bio prvorazredno iznenađenje. Ali još veće Vujanovićeva trgovina sa libijskim pukovnikom. Vujanović i njegova pratnja pohvalili su se da će Crna Gora Libiji prodavati pitku vodu iz Skadarskog jezera, a zauzvrat dobijati naftu. U dovoljnim količinama.

"Naš primarni interes je da obezbijedimo sredstva za završetak projekta snabdijevanja primorja vodom, čime bi se stvorila mogućnost da se obezbijedi i izvoz tehničke vode iz Skadarskog jezera... Budući da je Libija u mogućnosti da isporukom nafte obezbijedi realizaciju ovog projekta, jasno je da postoji širok prostor saradnje koji u daljoj, vjerujem, intenzivnoj komunikaciji treba realizovati", objasnio je predsjednik Vujanović u intervjuu Publici.

NEPOŽELJNI BISKUP SBUTEGA

Zanimljivosti ima i na uže-političkoj sceni. Miodragu Vukoviću, visokom funkcioneru DPS-a, više nije tako strašan zahtjev opozicije da se što prije ide na vanredne parlamentarne izbore. Istina, on ne vidi razlog za njihovo organizovanje, ali čim se upustio u priču o novim izborima i priznao "u Crnoj Gori je sve moguće", onda je - sve moguće. Pa i to da grupa bivših liberala traži smjenu rukovodstva te stranke! Povod za takvu akciju, vjerovatno nepoznatu u istoriji višestranačja, bio je skandal u Kotoru povodom otvaranja izložbe fotografija i knjige o Majci Terezi. Tom prilikom upravnica galerije Tatjana Kriještorac nije dopustila da izložbu otvori kotorski biskup don Branko Sbutega kako je to željela autor projekta Nataša Marković, iz Beograda. Započela je polemika po medijima, koja se pretvorila u spor između don Sbutege i lokalne vlasti, koju čine predstavnici Koalicije "Zajedno" (prosrpske partije) i Liberalnog saveza. Pale su teške riječi sa raznih strana, a sam Sbutega tvrdi: "Usudili su se da snagom vlasti urade ono što se u evropskoj kulturi prepoznaje kao fašizam".

U međuvremenu je Crnom Gorom počeo da duva vjetar brzinom i preko sto kilometara na sat. Oduvao je i ove teške riječi. Partijska i ostala rukovodstva su ostala na starim pozicijama. Preživjeće i novogodišnje praznike, a onda će na njih krenuti nova lavina nezadovoljstva. Socijalnog, ponajprije.