Migrantska kriza na "balkanskoj ruti" – Rušenje predrasuda

Talas migranata kakav nije zabeležen od kraja Drugog svetskog rata pogodio je Evropu u drugoj polovini 2015. Godinu dana ranije evropske organizacije evidentiraju da je otkriveno 278.000 ilegalnih migranata u Evropskoj uniji. To je bilo dva puta više nego 2013. godine.

Izvor: Sanja Eker

Ponedeljak, 24.06.2019.

13:29

Migrantska kriza na
Foto: EPA/ZOLTAN BALOGH HUNGARY OUT

Najveći broj njih stigao je iz azijskih zemalja. Čamcima su prelazili Egejsko more između Turske i Grčke, sa grčkih ostrva trajektima stizali do Atine, a potom organizovanim prevozom do Makedonije, Hrvatske, Slovenije i Srbije.

U decembru 2014. otkriveno ih je 12.000. Od juna 2015. do marta 2016. balkanskom izbegličkom rutom prošlo je oko 650.000 ljudi. Uglavnom iz Sirije, Iraka i Avganistana.

Okidač za nezapamćenu migrantsku (izbegličku) krizu bili su sukobi u Siriji i Iraku. Takozvana balkanska ruta postala je sinonim ljudskih sudbina koje je oterao rat. Pratile su je i predrasude lokalnog stanovništva, ali i pojedinih predstavnika raznih ustanova. Sa predrasudama suočavali su se i novinari koji su o krizi izveštvali. Često ih je praksa i ono što su gledali na terenu demantovala.

Dokumentarni film "Rušenje predrasuda", kroz svedočenja izbeglica, novinara, predstavnika verskih i humanitarnih organizacija, govori upravo o predrasudama o migrantima i izbeglicama sa Bliskog Istoka.

Natalija Jakovljević, novinarka iz Subotice, svedočila je počecima izbegličke krize, kada su kolone ljudi, bežeći od rata u Siriji i Iraku prolazile rutom na severu Srbije. Posmatrala je krizu i kao deo lokalnog stanovništva i kao novinarka, izveštavajući o krizi kada je bila u punom jeku.

Kaže da su u Subotici migrante prvi put počeli da viđaju 2015. godine, kada su oni počeli da pristižu na napuštenu ciglanu u Subotici i kada su, mahom, za javnost u to vreme bili nevidljivi. Natalija kaže da je u to vreme generalno vladao strah među građanima.
Foto: EPA/KOCA SULEJMANOVIC
"Vladao je neki strah među građanima da dolaze neki nepoznati ljudi i oni su se naprosto plašili toga da će izbeglice preplaviti naš grad, našu državu, da oni nose neku drugu kulturu, koja je nama nepoznata, da se ne mogu uklopiti, a da pri tom većina građana te ljude nije nikada ni videla, osim u televizijskim prilozima. Tako da je tu bilo prilično predrasuda građana, jer nisu ni poznavali te ljude, nikada nisu sa njima razgovarali, ne znaju njihove probleme, odakle dolaze, kroz šta su sve prošli na tom putu, tako da je to pretežno bio neki strah, a znamo da se strah rađa iz neznanja i predrasuda", kaže Natalija Jakovljević.

Dokumentarni film "Rušenje predrasuda" prati i njen odlazak u Prihvatni centar za izbeglice u Subotici, četiri godine kasnije, gde se susreće sa migrantima iz Irana. Želi da sazna kako danas, kada više nisu tema broj jedan u medijima, žive migranti i izbeglice u tom kampu.

Meisam Amiri iz Irana u kamp u Subotici stigao je iz Krnjače. Tu je sa suprugom i dvoje dece. Kaže da je jedne noći, iz Urmie u Iranu, sa porodicom, krenuo ka Turskoj.

"Krijumčari su nas tada odveli u Istanbul. Rekli su mi - ako hoćete da pređete granicu lako, morate da platite više. Dao sam im 7.500 evra, za mene, ženu i dvoje male dece", priča Amiri.

Kaže da su najlošije iskustvo doživeli u Bugarskoj.

"Teško je sve ovo zbog dece, a najteže je bilo u Bugarskoj. Sve vreme su nas tukli. Stalno su nam dobacivali, govorili ružne reči - prljavi ste vi izbeglice, sklonite se, prljavi ste. Ako im se slučajno približimo, govori su - sklonite se, ne dodirujte nas", priseća se Amiri.

Jedna od najčešćih predrasuda o izbeglicama i migrantima bila je ona da među njima ima onih koji su na taj put krenuli s namerom da šire terorizam u Evropi. Nisu retke ni one o migrantima kao neinteligentnim ljudima, koji nisu isti kao svi drugi građani.

U jeku izbegličke krize o tome kako i na koji način bi trebalo pomoći migrantima govorio je sveštenik Rimokatoličke crkve Čaba Paško.
Foto: EPA/DJORDJE SAVIC
"U potpunosti podržavam to da pomoć treba poslati ljudima tamo gde su u nevolji. Mislim da smo mi Evropljani u mogućnosti da njima pomažemo, ali nikako ne bez neke granice, bez neke kontrole da pozivamo ljude kojima neće biti lepo ovde, a i naš život će ogorčati. Vidimo to po tim terorističkim napadima", kaže Paško.

On smatra i da su migranti "jedna posebna kultura i posebna religija".

"Mislim i smatram da mi moramo naše hrišćanske korene tu malo naglašavati, ali nikako ne pozvati jednu posebnu religiju i civilizaciju o kojima smo već puno čitali, čuli. Svaki dan negde eksplodiraju, uništavaju terorističkim napadima, to je fundamentalističko shvatanje islama, oni će samo i isključivo nama neke teškoće značiti. Ja volim Evropu kakva jeste, ja volim Mađarsku kakva jeste i ne želim da se to menja", izjavio je u jeku migrantske krize Čaba Paško.

Iako su predrasaude o migrantima često bile naglašene među lokalnim stanovništvom, u praksi je, ipak, bilo drugačije. O tome govori novinarka Natalija Jakovljević, koja je bila jedna od aktivista iz Subotice koji su među prvima organizovali humanitarnu pomoć za izebglice u tom gradu.

"I mi smo imali predrasude kada smo slušali građane šta misle, kada smo čitali komentare na forumima, društvenim mrežama. Kada smo organizovali prvu humanitarnu akciju za te ljude, mislili smo da će se upravo zbog tih predrasuda odazvati mali broj ljudi, ali u praksi je to demantovano. Veliki broj naših sugrađana odazvao i poneli su sve što su mislili da je potrebno ovim ljudima. Dakle, i nas, novinare, su te predrasude ponele, ali je u praksi stvar ipak bila sasvim drugačija", kaže Natalija Jakovljević u dokumentarnom filmu "Rušenje predrasuda".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Podeli: