Četvrtak, 27.12.2007.

16:56

Rejčel, Ljubavna priča

Pisac: Radovan Nastić

Kad god sam se osećao psihički loše, govorili su mi da izgledam dobro.
Sada se psihički raspadam, a kažu mi da izgledam sjajno.

Autor: Piše: Anđelija

Podrazumevana plava slika

Napomena: sporije čitajte

Ovim uvodom, mladi pisac Radovan Nastić, počinje svoju ispovest. Ispovest jedne istine. Svako od nas dotakne barem jednom u životu ljubav u najčistijem obliku, kada smo još uvek naivni i nesvesni stvarnosti oko nas, dok još ne kalkulišemo sopstvenim interesima. Takva je knjiga Rejčel. Junaci su deo nas, prepoznatljivi, i podsećaju nas na surovu, osetljivu ali i darežljivu stvarnost. Roman za nas idealiste, večito željne emotivnih doživljaja, ako ne svojih onda barem tuđih, lako se identifikujemo sa karakterima.

„Videli smo se i danas.

Šetnje, filmovi, sedenje na klupi,

Otvaranje duše, topljenje pred njom.

Patetika? To ne postoji.

Iskrenost je za kukavice patetika.

Ne mogu više da joj prećutkujem.”

Jasno i slikovito napisana, Rejčel agresivnim, sirovim pristupom u najčistijem obliku (ono što istina jeste), užasno romantičnog tona željnog srži života, uspeva da nas zavede i povede, kao da smo mi njeni glavni junaci. Puna nenametljive iskrenosti, kroz dubok bol, patnju, želje, nadanja i (nad)prirodne potrebe svih nas kao pravih živih bića, Nastić u jednom trenutku, poigravanjem slika iz prošlosti i sadašnjosti, otvara novo poglavlje: zavisnost od ’lekova’ i specifičan odnos koji gaji prema fudbalu. Ova dva fenomena, koristi kao kanale u igri sa ličnim impulsivnim sado-mazohizmom, u nadi da sačuva razum i stavove, potrebu da opstane, željom da se oseća živim, voljenim, i na kraju, ono što je najvažnije, da voli. Da Voli i bude Voljen.

Šta bismo više od života hteli?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: