Sreda, 19.12.2007.

15:24

Glavolomka

Garos - Jevdokimov
Laguna, 2007.
Prevod: Natalija Nenezić

Autor: Piše: Vladimir Vujinović

Podrazumevana plava slika

Aleksandar Garos i Aleksej Jevdokimov (obojica '75. godište), nerazdvojni prijatelji, prava braća i u književnom smislu.

Ova dva momka iz Letonije, jedno su od najvećih osveženja ruske književnosti u proteklih par godina. Glavolomka je nešto uistinu novo.

Roman se ni u kom pogledu ne oslanja na bogatu rusku književnu tradiciju, sam sebi utire jedinstveni prozni put, koji je samo naizgled blizak već postojećoj anglosaksonskoj buntovnosti književnog izraza, a u stvari je i u odnosu na nju unapređen – bar što se tiče i lingvističke buntovnosti.

Kroz priču o sitnom bankarskom službeniku, nezadovoljnom i svojim automatizovanim poslom i načinom na koje društvo uopšte (neko irealno i vanvremensko, ali ipak smešteno u okvire tranzicijske savremenosti grada Rige) sputava njegovu kreativnu individualnost, Garos i Jevdokimov protestuju i protiv bezobzirosti bezdušnog kapitalizma, ali ne štedeći u svojim kritikama ni bilo kakav povratak postsovjetske nostalgičnosti.

Jednostavno, oni su nezadovoljni svim i svačim.

Jedino njihovo pisanje pruža neizmerno zadovoljstvo, deluje sinhronizovano, kao da ju je pisala jedna osoba.

Ma videćete, Glavolomka lomi glavu svojom britkošću i oštrinom. Post-postmodernističko kafkijanstvo, obogaćeno elementima fantastike, horora, hičkokovske trileroznosti, zavijeno u šarmantnu sajber-anahronu oblandu i jezičke i atiglobalističke i socijalne buntovnosti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: