To se (uvek) dešava negde drugde. Ili nekom drugom. Svejedno. Zbog čega ja da se mešam – čim ga toliko mrze mora da je (nešto) kriv. Ako nije kriv nema razloga da se brine. Mislim, vidim ja da ženu/čoveka konstantno maltretiraju bez ikakvog razloga... ali šta sad ja tu mogu: a) imam decu, b) blizu sam penzije, c) ne bih da sebi komplikujem život, d) šta sad ima ja tu da se mešam – mislim toliko nas ovde ima: zašto ne reaguju drugi!? Navedeni sindom poslušnih crva, i još ponešto, učinili su da naša zemlja postane jedan od svetskih rekordera po učestalosti pojave koja se identifikuje (u našem javnom životu sve prisutnijim) terminom mobbinga! Ili, jednostavnije rečeno, krivičnim delom zlostavljanja, šikaniranja, napastvovanja, pretnji ili (bilo fizičkih ili psihičkih) maltretiranja na radnom mestu. Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave (ministarstva, sekretarijati), školstvu, zdravstvu te kulturi
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare