"Hrvatska vojska propuštala civile"

Hrvatskim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu sudi se u Županijskom sudu u Zagrebu za ratne zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u vojnoj akciji "Medački džep" u septembru 1993. godine. Nikola Vidović je rekao da je samo nekoliko dana pre akcije "Medački džep" stigao u mesto Divoselo u uniformi bivše JNA zajedno s još pedesetak pripadnika teritorijalne obrane.

Svedok je rekao da su u Divoselu uglavnom živeli starci, ali da je deo stanovnika bio naoružan. Dodao je i da je teritorijalna obrana, kojoj je pristupio kako bi zaradio platu, u lokalno stanovništvo trebalo da unese osećaj sigurnosti i da se bori, ali je naveo da "nijedan metak nije ispaljen".

Vidović je dodao da se dan pre akcije proširio glas da Hrvati spremaju napad, pa su teritorijalci planirali da napuste položaje, ali im je kao pojačanje stiglo desetak krajinskih policajaca.

Svedok je naveo da je akcija Hrvatske vojske počela granatiranjem sela, nakon čega je sedamdesetak civila i vojnika krenulo prema Velebitu i tri dana i noći hodalo prema Medaku.

Dodao je i da su hrvatski vojnici najverovatnije videli zbeg, ali da su ih pustili da prođu. Kasnije je, kako je objasnio, čuo priče o zločinima, poginulima i zarobljenima, ali on sam nije ništa video.

Drugi svedok na današnjem suđenju bio je šef katedre za sudsku medicinu u Banjaluci Željko Karan, koji je pregledao leševe koje je hrvatska strana nakon akcije predala Srbima.

On je izjavio da na leševima iz Medačkog džepa nije bilo tragova sakaćenja, mučenja ili seksualnog nasilja, ali da je po položaju nekih tela utvrdio da su bili živi zapaljeni.

Karan je rekao da je, osim 52 tela razmenjena nakon akcije, izvršio obdukciju i devet tela u Gračacu i 11 u Medaku koje je na terenu prikupio UNPROFOR.

Ni na jednom od tih tela nije bilo naznaka da su ranije bila zakopana, rekao je Karan i dodao kako je većina leševa koje je predala hrvatska strana imala prostrelne ili eksplozivne rane i da je bilo očigledno da su stradali u ratnim akcijama, a samo je jedno telo zapamtio zbog dve ubodne rane na grudnom košu.

Kao najveći problem patolog je naveo činjenicu da je sve obudkcije morao da obavi za samo dva dana u neadekvatnim uslovima.