Ponedeljak, 05.11.2007.

11:58

Candie Payne

I Wish I Could Have Loved You More (Deltasonic, 2007)

Ovu mladu autorku iz Liverpula najčešće porede sa Dasti Springfild ili sa Nensi Sinatrom. Kao i u većini slučajeva, ne treba se previše opterećivati takvim sugestijama, jer one više služe kao uslovne smernice budućim slušaocima nego što otkrivaju pravo stanje stvari. Neobično zavodljiva i neposredna, na momente melanholična i ranjiva, brzo je skrenula pažnju onih koji ne čitaju samo naslove.

Autor: Piše Sonja Rajin

Podrazumevana plava slika

Kendi ima 24 godine, a odrasla je u porodici gde su se slušali klasici: Bili Holidej, Frenk Sinatra, Roberta Flek, Skot Voker, Bitlsi, dok su iz sobe njene starije braće – Hauija (Howie), frontmena sastava the Stands i Šona (Sean), bubnjara sastava "The Zutons" – izbijali čvrsto potkovani zvuci "Nirvane", "The Who" i Hendriksa. Detinjstvo je provela u Kvinsu, u Njujorku, da bi se početkom 90ih godina XX veka ponovo vratila u Liverpul. Od malih nogu je znala da će se baviti nečim kreativnim, a pošto je volela da crta, dugo je bila uverena da će postati modna kreatorka. Istovremeno, proširivala je muzičke vidike: ubrzo je otkrila drugačiji zvuk 1960, "Sly & The Family Stone" i "Funkadelic". Na samom početku priključila se lokalnom sastavu "Tramp Attack", a zatim je povremeno nastupala sa jednim džez bendom. Ipak, za nju je ključna saradnja sa producentom Sajmonom Dajnom (Simon Dine), sa kojim potpisuje debi album I Wish I Could Have Loved You More, koji ju je doveo u etiketu "Deltasonic", za koju između ostalih snimaju "Coral", "Dead 60s" i "The Longcut".

Kendi neguje zvuk koji je istovremeno moderan i anahron, koji oslikava melodičan pop i soul 1960. iz današnje vizure, spajajući neprolazne ljubavne teme sa bržom ritam sekcijom. Drugim rečima, imate utisak da bi se podjednako dobro uklopila na nekoj igranci iz starih filmova ili u fanki remiksu. Ili, kao što je to neko napisao, "njena pojava će vas neodoljivo podsetiti na omote Smitsa", verovatno misleći da ćete se u jednom trenutku setiti Sendi Šo (Sandie Shaw), a u sledećem Marka Ronsona (sa kojim povremeno nastupa i koji je producirao njen poslednji singl One More Chance). Kristalno čistim vokalima Kendi iznenađujuće zrelo peva o ljubavi bez zadrške (Take Me), slatkim sitnim lažima (All I Need To Hear), neodlučnosti (By Tomorrow) ili nedostajanju voljenog (pomenuta One More Chance, Hey Goodbye). Tu ima i sete i žudnje, preispitivanja i nadanja. Bez samosažaljenja i nepotrebnog ulepšavanja ona lagano i nenametljivo otkriva svoju intimu, pretvarajući je u privlačan, a pre svega kvalitetan, pop izraz.

I Wish I Could Have Loved You More je puno više od obećavajućeg početka. Manje provokativna od Ejmi Vajnhaus (Amy Winehouse), Kendi bi kao i ona, mogla dodatno da zainteresuje svoje vršnjake za bogato nasleđe popa sa primesama soula, pa čak i džeza. I tako, mada je još uvek rano, definiše čitav trend.

Ukoliko vam se album nije dopao nema smisla da trošite pare ili vreme za download na:

Izvođač: Dusty Springfield
Naziv albuma: Dusty in London
Izdavačka kuća: Rhino
Godina objavljivanja: 1999.
Izvođač: The Pipettes
Naziv albuma: We Are The Pipettes
Izdavačka kuća: Memphis Industries
Godina objavljivanja: 2006.
Izvođač: Julie Driscoll
Naziv albuma: Open
Izdavačka kuća: One Way
Godina objavljivanja: 1967.
Izvođač: Feist
Naziv albuma: The Reminder
Izdavačka kuća: Polydor
Godina objavljivanja: 2007.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: