Genetski modifikovani korov, jedinstven po tome što navodno može da otkrije eksploziv u minama, uzgaja se, odnedavno eksperimentalno, na poljima Instituta za ratarstvo kraj Novog Sada. NJegovi tvorci, naučnici iz danske firme ”Aresa” očekuju da će njihov izum spasavati ljudske živote ne samo u Srbiji, već će pomoći da se i čitav region očisti od mina. U svetu danas, prema procenama, ima oko 100 miliona nagaznih mina u 75 zemalja. NJihovo čišćenje predstavlja veoma opasan i delikatan poduhvat.
Procenjuje se da u Srbiji, Hrvatskoj i BiH, kao bivšim republikama nekadašnje Jugoslavije u kojima su se devedesetih odvijale najžešće borbe, ima i najviše zaostalih mina. Za neke se zna gde su, a mnoge zagađene površine su još i danas nepozanica: za njih se čuje tek kada neko nehotice nastrada, a onda je već kasno.
U želji da izbegnu rizično, skupo i dugo pretraživanje minskih polja, danski naučnici su uspeli da dodavanjem jednog gena prostom korovu dobiju biljku koja u dodiru sa azot-dioksidom, jedinjenjem koje ispušta TNT, dobija crvenu boju i otkriva minu.
Šef Odeljenja za hmelj, sirak i lekovito bilje Instituta za ratarstvo Janoš Berenji kaže da su Danci baš njih odabrali za praktičnu proveru laboratorijskih eksperimenata, jer su jedini od svih zemalja u okruženju tehnički osposobljeni za ovakvu vrstu posla. Pošto je u junu projekat odobrio Nacionalni savet za biološku sigurnost, u septembru je, uz sve mere predostrožnosti, zasejano seme i započet eksperiment. U saradnji s Ministarstvom odbrane, u jednu parcelu od nekoliko metara ubačen je eksploziv, i prema tvrdnji Berenjija, eksperiment daje pozitivne rezultate. U to je prošlog utorka, prilikom posete Institutu, imao prilike da se uveri i srpski ministar poljoprivrede Slobodan Milosavljević. On je tada upozorio da se genetski modifikovane biljke u Srbiji mogu izgajati samo u naučne svrhe.
O modifikovanim biljkama koje otkrivaju mine u domaćih stručnim krugovima vlada drugačije mišljenje. Direktor Centra za razminiranje Srbije Petar Mihajlović smatra da nam ovaj eksperiment, niti biljke, neće biti od koristi. .
- Centru za razminiranje su poznate sve lokacije na kojima se nalaze minska polja u Srbiji, one su vidno obeležene i građani za njih znaju. To je jedan od razloga zbog kojih nam ovakav eksperiment nije potreban. Drugi razlog je da se minska polja u Srbiji više ne nalaze na obradivim površinama. Sve njive u atarima sela Morović, Jamena i Batrovci, u opštini Šid, u pograničnom području s Hrvatskom, na kojima su bila minska polja su razminirane, predata su na upotrebu starim vlasnicima i na njima se već niz godina seju razne poljoprivredne kulture. Minska polja na području sela Jamena i Morović danas se nalaze u šumama, područjima potpuno nepodesnim za setvu bilo kakvih biljaka - kaže za “Dnevnik” direktor Mihajlović.
Novosadski Institut za ratarstvo nije jedina ustanova na Balkanu na kome su naučnici iz firme ”Argus” predstavili svoje «otkriće». Taj eksperiment, prema saznanjima Centra za razminiranje Srbije, Danci su pokušali najpre da sprovedu u Hrvatskoj i BiH.
- Hrvatska i Bosna i Hercegovina možda su i više od nas imale razloga za identifikaciju prostora zagađenog minama zbog specifičnosti ratnih sukoba, koje zbog toga nisu evidentirane. Oni imaju velike delove teritorije za koje nisu sigurni da li se na njima nalaze mine. U tim državama Danci su probali ovaj eksriment, ali on nije dao nikakve rezultate. Evo i zbog čega: da bi se ta biljka zasejala, mora biti pristupačna površina da je baci u zemlju. A kad je pristupačna, onda znači da nije ni minirana. Kada se biljka baca iz nekih topova ili aviona, kao što se predlaže, to je neupotrebljivo za male površine - kaže Mihajlović.
- Mi, naravno, nemamo ništa protiv da eksperimente sa genetski modifikovanim biljkama obavlja Institut za ratarstvo ili neka druga ustanova za svoje naučne potrebe, ali za istraživanje i obeležavanje prostora na kojima se nalaze mine, to je nepotrebno, jer Srbija nema nikakav ni interes, niti potrebu za tim - kategoričan je direktor Centra za razminiranje Srbije Petar Mihajlović u izjavi za “Dnevnik”.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare