U Portugal stranci uglavnom dođu slučajno. Posle većina ode, ko namerno, koga život odnese, a poneko sasvim slučajno i ostane.Priča o jedno slučajnom dolasku veli: Dva slikara iz Beograda, kolege sa klase, Aca i Bane kao studenti slikali su portrete po letovalištima po Sredozemlju. Tako su godinama po celo leto provodili na moru, zarađivali sebi džeparac i odlično se provodili. Njih dvojica kad te naslikaju kao da su te skenirali – ispadneš pljunuti ti. Mene to impresionira, a oni (kao fol skromno) kažu da je to zanat i a to svako može.Jednog leta, tek su bili završili studije, odu u Grčku, na neko malo ostrvo u još manje selo, postave štafelaje na rivu još pre no što je počela sezone i počnu da portretišu svakog ko sedne na šamlicu. Mnogo su se dopali meštanima. U selu još od Vizantije nisu videli takva dva majstora, a nije samo da su neviđeni umetnici nego su im usput bili i simpatični. Nutkali ih kafom, uzom i ratlukom, kao da su njihovi. Ali grčki zakon je neumoljiv: zabranjuje slikanje na ulici. Čim
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare